Piše: Rajko Vasić
Ne možete puno saznati od muslimanskih političkih intelektualaca, Rame, Heleza, Bećirovića… oni su ajnštajnovske gromade i njih će se shvatiti kroz dva ili tri vijeka.
Bakir Izetbegović, kao nastavak loze Izetbegovića, Alije prije svega, ali i Sebije Indeksije, svojom lahkom političkom filozofijom, može da otkrije predstojeće trendove u prostoru zakrivljene bosanskohercegovačke stvarnosti.
Sinba Kir je dao njaki intervju, u Saraj-Čadoru. Nisam čitao. Osim ono što je izvučeno. Otkrio je dvije epohalne stvari:
- Čović je privilegovan;
- Dodik nema šanse.
Kada Bakir kaže Čović, misli na Hrvate. Kada kaže Dodik, misli na nestanak Republike Srpske.
Pored klasične politike laži, koju je u američkom Senatu demonstrirao Bećirović, da Srpska želi da žrtvuje mir, ovdje se otkrivaju dvije linije muslimanske politike u narednom vremenu.
Hrvati ostaju podcijenjeni, grupa druge klase i ne mogu od muslimana dobiti ništa u smislu ravnopravnosti u Federaciji BiH i na niovu „BiH“. I ovo što imaju, mnogo im je. Privilegovani su.
Što se tiče Dodika, Republike Srpske, dakle, Sarajevski politički krug će čekati. Otomansko vrijeme uvijek stoji. Čekaće da se nakupe sankcije, presude, potjernice, i da Dodik padne. Onda će se, valjda, pojaviti neki poturica, kombinovan od karaktera sadašnjih liderčića srpske izdajničke opozicije.
Te tri linije: laž, privilegovani Hrvati, čekanje smrti Srpske, treba da nam kažu da moramo nastaviti sa politikom samostalnosti Srpske. Možemo pričati o ovome i onome, nuditi razgovore, ali ni trenutka ne smijemo stati na putu samostalnosti.
Muslimani misle da imaju vremena, a nemaju.
Srbi imaju vremena, ali treba da znaju da muslimani nemaju.
To može, uz konsolidaciju EU, da nam napravi određene probleme.
