
Predsjednik Upravnog odbora španskog Instituta za studije Holokausta i totalitarizma Karlos Vaskez izjavio je da istina o Jasenovcu i o jevrejskoj, srpskoj, romskoj i antifašističkoj zajednici progonjenoj pod ustaškim režimom mora biti u potpunosti integrisana u zajedničko evropsko istorijsko pamćenje.
– Samo tada možemo izgraditi iskrenije i inkluzivnije sjećanje na prošlost – rekao je Vaskez, koji je sa grupom od 44 profesora istorije iz Španije posjetio Jasenovac u okviru programa ovog instituta „Razumijevanje Holokausta: istorija, sjećanje i slike“.
Vaskez je naglasio da je nacistički logor Aušvic s pravom postao univerzalni simbol Holokausta, ali da je zbog toga bacio u sjenku i druga mjesta nezamislivog stradanja poput Jasenovca.
On je ukazao na to da u velikom dijelu zapadne Evrope postoji vrlo malo svijesti o tome šta se dogodilo u Jasenovcu, što odražava i širi problem, odnosno fragmentisanu prirodu evropskog kolektivnog pamćenja.
Vaskez je rekao da je na djelu istorijski revizionizam totalitarnih ideologija i da se širom svijeta svjedoči o tom zabrinjavajućem trendu trivijalizacije zla, poricanja i iskrivljavanja istorije, kao i pokušaja da se režimi koji su činili ogromne zločine „izbrišu“ ili da se njihova zlodjela relativizuju.
On je istakao da je kultura sjećanja ključna, ali da se sjećanje bez obrazovanja pretvara u prazni ritual, te da ono mora biti praćno snažnim obrazovnim politikama i istorijskom pravdom.
Vaskez smatra da je duboko uznemirujuće što se u Hrvatskoj, zemlji članici EU, toleriše koncert pjevača ustaških pjesama Marka Perkovića Tompsona, na kojem su se otvoreno koristili ustaški slogani i simboli.
– Brisel mora ozbiljno da se zapita gdje su granice onoga što dopuštamo u našim zajedničkom javnom prostoru. Mora postojati zajednička evropska politika sjećanja, koja odlučno odbacuje glorifikaciju fašističkih režima – rekao je Vaskez za „Politiku“.
On je rekao da je prijedlog u Španiji da se iz Madrida izmjeste grobovi ratnih zločinaca, između ostalih i ustaških vođa Ante Pavelića i Vjekoslava Luburića, što šalje snažnu poruku da na časnim mjestima ne mogu počivati oni koji su počinili zločine protiv čovječanstva.










































