Haški tribunal je imao za cilj da donese pravdu i pomirenje, ali ništa od toga nije ostvareno. Niko nije osuđen za progon 200.000 ljudi, istakao je Vitkor Nuždić, vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, gostujući u Jutarnjem programu RTRS-a.
Večerašnjom memorijalnom akademijom zavičajnog udruženja Petrovačka cesta, pod nazivom „Istina na putu stradanja, petrovačka cesta 30. godina kasnije“, počinje obilježavanje pogroma Srba iz Hrvatske 1995. godine.
Memorijalna akademija će se održati večeras u 18 časova u Maloj sali Banskog dvora.
Gostujući u Jutarnjem programu RTRS-a, vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić i Boban Lipić iz Udurženja Petrovačka cesta govorili su o najavljenoj akademiji i detaljima zločina za koji i nakon 30 godina nema kazne.
Nuždić ističe da žrtve nikako da ne mogu da dočekaju priznanje, da se ne radi o pobjedonosnoj akciji već velikom zločinu koji je počinjen nad Srbima.
– Nažalost, cijelo ljeto je protkano nizom događaja u kojima su Srbi stradali. Naime, nikada ne smijemo zaboraviti da je upravo nad Srbima od 1941. do 1945. počinjen genocid na teritoriji NDH. Početkom devedesetih godina, u ovim krajevima pojavile su se iste ideologije, i Srbi su se suočili sa potomcima onih koji su činili zločine u Jasenovcu, Prebilovcima, Drakuliću, Motikama i drugim mjestima – rekao je Nuždić.
Podsjeća da se devedesetih godina pojavila se ideologija čiji je osnovni cilj bio protjerivanje svega što je srpsko sa ovih prostora, i ono što NDH nije uspijela da uradi – uradila je Hrvatska.
– Danas u Hrvatskoj živi znatno manji broj Srba, što i nije čudno, jer smo svih ovih godina nakon „Oluje“ svjedočili kako se odnosi prema Srbima – od problema sa ćirilicom, do novog zakona o grobljima, koji takođe govori o stavu da Srbi nisu dobrodošli u hrvatskom društvu. To, nažalost, nije ništa novo. Kada nema kazne, onda se čini sve što je u skladu sa ideologijom, a ne sa normama i pravilima. Haški tribunal je imao za cilj da donese pravdu i pomirenje, ali ništa od toga nije ostvareno. Niko nije osuđen za progon 200.000 ljudi – naglasio je Nuždić.
Dodaje da nada, nažalost, polako nestaje – biologija čini svoje, ljudi koji su učestvovali u ratu umiru, a nestaju i žrtve koje nisu dočekale satisfakciju.
– Kada govorimo o Hagu, vidimo da se isti odnos nastavlja i u BiH, odnosno u Republici Srpskoj. Moramo znati da je „Oluja“ imala nastavak, tokom kojeg je okupirano 13 zapadnokrajiških opština. Vjekovne srpske teritorije su okupirane, a nastavak „Oluje“ je samo potvrdio zajedničku sudbinu našeg naroda i ponovno proživljavanje zločina – rekao je Nuždić.
Petrovačka cesta je simbol stradanja Srba u obe Krajine. Zločin je prošao potpuno nekažnjeno. Hrvatska je članica Evropske unije koja promoviše razumijevanje i empatiju, ali se postavlja pitanje: Kako je moguće da takav zločin prođe nekažnjeno?
– Nažalost, mi smo bili dežurni krivci i prije izbijanja sukoba, a svi politički sudovi su legalizovali stanje koje je nastalo. Sve evropske vrijednosti, izgleda, ne važe kada su u pitanju Srbi. Vidjeli smo ovih dana i koncert Tompsona, na kojem se veličala ustaška ideologija, ali nije bilo adekvatne reakcije, niti jasne osude. Očigledno je da postoje različiti aršini kada su Srbi u pitanju – ističe Nuždić.
Podsjeća da kada je riječ o Petrovačkoj cesti, Srbija je preuzela obavezu da procesuira odgovorne, ali su piloti u odsustvu.
– Ovdje se desilo ponavljanje istorije – samo što su tada bili njemački avioni, a devedesetih hrvatski. Stradala su i djeca, koja nisu bila ničim kriva, i ni na koji način se takav napad ne može opravdati. Isti takav napad je ponovljen i na Prijedorskoj cesti nekoliko dana kasnije – naglasio je Nuždić.
Boban Lipić iz Zavičajnog udruženja „Petrovačka cesta“ ističe da ovo udruženje ima za cilj da sačuva sjećanje na žrtve da se istina nikada ne smije zaboraviti.
– Ja sam svedočio tom stradanju, i kada sam čuo nalete aviona, video sam ljude u panici. Bio sam dete i hteo sam da vidim šta se dogodilo. Zatekao sam strašan prizor – delovi tela su bili na sve strane. To nikada neću zaboraviti: miris baruta i ulja. U vozilu su bile konzerve, kako bi se ljudi prehranili, a oni su mislili da je to oružje. Nikad ne legnem, a da se toga ne setim – rekao je Lipić.
Dodaje da će udruženje nastaviti sa aktivnostima.
– Do sada smo imali dve akcije – podelu paketića za Božić na prostoru Krajine (Petrovac, Drvar, Ključ, Grahovo, Glamoč, Bihać). Za Vaskrs smo takođe organizovali humanitarne akcije i nastavljamo sa tim. 7. avgusta počinje komemoracija na samom mestu stradanja. U sobi na Driniću vrši se paljenje sveća i obraćanje zvaničnika – istakao je Lipić.
