Stradanje srpskog naroda u zločinačkoj hrvatskoj vojnoj akciji „Oluja“ u kojoj je ubijeno skoro 2.000 Srba, a više od 220.000 protjerano sa vjekovnih ognjišta, nikada neće biti zaboravljeno i neće biti dozvoljeno da se tako nešto ponovi, poručeno je večeras iz Sremskih Karlovaca gdje je obilježeno 30 godina od stradanja Srba u „Oluji“.
Obilježavanje Dana sjećanja na sve stradale i prognane Srbe u akciji „Oluja“ završeno je na Trgu Branka Radičevića izvođenjem pjesme o Krajini.
Tokom obilježavanja okupljenima su se obratili i Srbi iz kolone izbjeglih iz Hrvatske iznoseći sjećanja i svjedočenja o tome šta su doživjeli tokom egzodusa.
Jovana Hrvačević ispričala je potresnu ispovijest o tome kako je izgledao progon za njenu porodicu.
– Ja, tada dete od sedam godina, nisam bila svesna onoga što se oko mene događa. Danas shvatam koliko je sve to bilo strašno i koliko su naši životi bili ugroženi – navela je Hrvačevićeva.
Ona se prisjetila nepregledne kolone izbjeglica u kojoj su ljudi umirali.
– Ljudi umiru i sahranjuju ih pored puta. Na Petrovačkoj cesti bombardovali su kolonu nedužnih ljudi. Prolazimo pored kamiona u plamenu, kasnije saznajemo da je u njemu poginulo petoro male dece. Stižemo u Srbiju – sloboda konačno – rekla je Hrvačevićeva.
Boro Ostojić rekao je da ke hrvatska vojska spalila njegovu kuću i da je ista sudbina zadesila Srbe i 1941. godine, kada su ustaše sve do temelja spalile, te zaklale njegovog djeda.
– Nećemo zaboraviti, da se ne bi ponovilo – rekao je Ostojić.
Nada Bodiroga poručila je da progon i „Oluju“ proživavlja već 30 godina, tražeći svoje roditelje, koji se vode kao nestali od avgusta 1995. godine.
– Nisu pošli sa nesrećnom kolonom, jer su povherovali tadašnjem hrvatskom predsjedniku da svako ko nije činio zločine da ostanu na svom kućnom pragu. 7. avgusta vojska ulazi u moje selo, pali kuće, a njih žive baca u vatru – ispričala je Bodiroga.
Obilježavanju Dana sjećanja na sve stradale i prognane Srbe u oružanoj akciji „Oluja“ prisustvovali su predsjednici Republike Srpske i Srbije Milorad Dodik i Aleksandar Vučić, srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, predsjednici skupština Nenad Stevandić i Ana Brnabić, premijer Srpske Radovan Višković i Srbije Đuro Macut, ministri u obje Vlade i brojni Krajišnici.
Zločinačka vojno-policijska akcija „Oluja“ počela je 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije, te jedinica HVO-a na području Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije.
Dan kasnije, 5. avgusta, hrvatska vojska je ušla u gotovo napušten Knin i istakla zastavu Hrvatske, dok su kolone izbjeglica preko srpskih teritorija u BiH krenule ka Srbiji.
Tokom „Oluje“ protjerano je više od 220.000 Srba, ubijeno i nestalo je gotovo 2.000 Srba, najviše civila. Za ovaj zločin nad srpskim narodom niko nije odgovarao.
Međunarodni sud pravde je u presudi iz februara 2015. godine „Oluju“ okvalifikovao kao etničko čišćenje, ali ne i kao genocid, mada svjetski eksperti za tu oblast tvrde da je ta operacija imala sve karakteristike genocida.
