Piše: Rajko Vasić
Dvadeset godina ta opozicija, mješavina krpelja, ušiju, stjenica, mrmaka, krtica… ne živi od izbora i demokratije.
Živi od protivljenja vlastima i Miloradu Dodiku. Oni su najvjernija sekta Milorada Dodika. On im je svjetionik, guru i vođa.
Žive od nuđenja Republike Srpske.
Žive od glasova koji nisu za njih već protiv vlasti i SNSD-a.
Za dvadeset godina, pet mandata, dakle, nikada nisu rekli ništa o Republici Srpskoj, o političkom programu za Republiku Srpsku. Samo su rušili i anarhizovali sjednice Narodne skupštine, napuštali glasanje i bili uzdržani.
Kad ih se pritjera uzazid, iznesu ključnu konstataciju – Nije sad vrijeme.
Takva, izdajnička, a srpska, opozicija ni sada nema šta da kaže. Sarajmuslimani im pošalju poruku šta da izjavljuju, ko ona čotrava SDS-ovka, narodna poslanica, koja je dobila izjavu od Heleza.
Dvadeset godina, oni, ko psi oko mesare, trče za zapadaškim protuvama i za muslimanima, i glođu oglabine. Vrte repom. To im je omogućio izborni sistem koji usitnjava političku scenu. Imaju mali kurac i mali cenzus. Pa su mnogi od njih poznati kao višestruki kompenzacijaši. Povratnici.
Ali, zbog „glasova protiv“, oni postaju kontrateg i nijednu značajnu političku akciju Republika Srpska ne može da provede, jer uvijek visi nad glavom politička podjela. To je apsurd parlamentarne demokratije.
Apstinenti se pribrajaju pobjednicima koji od toga nemaju vidljivu korist tokom mandata. A „glasovi protiv“ na listićima se pribrajaju gubitnicima, koji na osnovu toga igraju ulogu skoro ravnopravne opozicije. Kada bi, u Srpskoj, bili izbori na kojima ne bi bilo SNSD-a, opozicija bi dobila 10 odsto.
Opozicija sada likuje. Koči sjednicu Narodne skupštine i tako zaustavlja moguće zakonske i ustavne korake Republike Srpske.
Vlast nema mnogo manevra. Protiv opšteg bezakonja, ne možeš se boriti zakonitošću. A moraš. Ne možeš ni bezakonjem. Zato je došlo do ideje o referendumu.
Nu.
Tu treba biti oprezan.
Presuda, oduzimanje mandata predsjedniku Republike, trijumfalizam opozicije, mobilisaće sve „glasove protiv“, da ne izađu na referendum. Lešinarsko likujuće jezgro će se proširiti i omasoviti.
Predsjednika Republike Srpske mnogi Srbin smatra komšijinom kravom.
Vlast, SNSD, nije u bliskom kontaktu sa članstvom i svojim glasačima. Organizacija ne funkcioniše prema tim potrebama. Za referendum nisu dovoljni glasači SNSD-a, i vlasti ukupno. Potrebno je pola apstinenata. Ne postoji način da se oni izvedu na referendum pri ovoj tehnologiji stranačke organizacije. I, treba uzeti u obzir naredbe o opstrukciji iz Vučićeve Srbije.
Treba razmotriti varijantu otpor.
Ne napuštati mjesto i dužnost predsjednika Republike. Neka raspišu izbore. Lakša je kampanja za bojkot nego za referendum.
Neka „izaberu“ nekog, neka mu daju mandat. Neka mu daju kancelariju u Živinicama, pošto ne može da uđe u Palatu Republike.
To će obesmisliti „BiH“ i srpsku izdajničku opoziciju.
To će dalje podijeliti „BiH“.
Nema načina, tada, da se učini nešto na povratku i spajanju kakvo je bilo.
Uporedo sa tim, pripremiti izbore Republike Srpske, za sljedeću godinu, sve uljudno, za Predsjedništvo, Parlamentarnu skupštinu BiH.
Oformiti dobrovoljni i rezervni sastav policije.
