Piše: Ognjen Tadić za banjaluka.net
Često u javnosti čujemo i vidimo komentare Milana Blagojevića. Tako je danas, u tekstu pod naslovom „Ubi nas neznanje“ (https://istokrs.com/izdvojeno/blagojevic-ubi-nas-neznanje/), objavljena njegova reakcija na moj stav o odluci Mirsada Ćemana, predsjednika krnjeg sastava Ustavnog suda BiH, kojom je donio privremenu mjeru kojom stavlja van snage dio Zaključaka Narodne skupštine Republike Srpske od 22. avgusta 2025. godine, a sve do konačne odluke Ustavnog suda.
Iznio sam tvrdnju da je Ćeman drastično prekoračio ovlašćenja, jer je imao uslove da sazove sjednicu Ustavnog suda BiH i stavi tu temu na raspravu i glasanje, te da je time izgubio i objektivnost, jer nije odlučio i o zahtjevu advokata Milorada Dodika, a što je trebalo da uradi kada je već odlučivao o jednom od zahtjeva koji se tiče pokušaja svrgavanja demokratski izabranog predsjednika Republike Srpske (https://lat.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=614009).
Reagujući na moj stav Blagojević je stao na Ćemanovu stranu i rekao da „stvari u tom pogledu stoje sasvim drugačije od onoga kakvim ih je javnosti pokušao prikazati Tadić“. Blagojević kaže da je moj stav posljedica mog „neznanja i iz toga proizašlog pogrešnog tumačenja Pravila Ustavnog suda BiH“. Blagojević se poziva na odredbu iz člana 12. tih Pravila, prema kojoj Malo vijeće Ustavnog suda BiH odlučuje jednoglasno o svim zahtjevima za donošenje privremenih mjera, pa dalje tvrdi: „To je, dakle, norma o ovom pitanju, iz koje jasno proizlazi da bi i o jučerašnjoj privremenoj mjeri na sjednici odlučivalo to troje domaćih sudija Ustavnog suda BiH, a ne sve sudije tog suda, kako pogrešno prikazuje Ognjen Tadić“. Blagojević dalje tereti Republiku Srpsku da je ona odgovorna za to što je Ćeman samostalno donio privremenu mjeru, jer se, kako kaže, „nemogućnost održavanja sjednice Malog vijeća, zbog čega je predsjednik Ustavnog suda BiH, na osnovu člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda BiH, morao sam da odlučuje o privremenoj mjeri“, po njemu ogleda u tome što Narodna skupština Republike Srpske nije izabrala sudije Ustavnog suda BiH koje bi odlučivale u Malom vijeću. „To je sva istina o ovome, a ne ono što Ognjen Tadić u svom neznanju govori“, zaključuje Milan Blagojević.
Gdje stanuje pravo nije teško utvrditi. Dovoljno je čitati propise. Naime, u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda BiH stoji:„Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka“. U stavu 2. istog člana stoji:„Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda može, u nemogućnosti sazivanja sjednice, odrediti privremenu mjeru iz stava (1) ovog člana“ (https://www.ustavnisud.ba/uploads/documents/pravila-bs_1611132311.pdf). Zaista ne znam šta u ovoj odredbi nije jasno i zbog čega Blagojević pogrešno tvrdi da nisam u pravu kada kažem da Ustavni sud BiH na Plenarnoj sjednici može donijeti privremenu mjeru, te da Ćeman, kada već održava sjednice krnjeg sastava Ustavnog suda BiH, nije trebalo da samostalno donosi odluku o privremenoj mjeri, nego da je trebao sazvati sjednicu tog suda?
Uostalom, svi koji prate rad krnjeg Ustavnog suda BiH znaju da je, primjera radi, 7. marta 2025. godine, elektronskim putem održana vanredna Plenarna sjednica Ustavnog suda BiH, na kojoj je taj sud „odlučivao o zahtjevima za donošenje privremenih mjera u predmetima br.: U-6/25 – podnosilac zahtjeva Kemal Ademović, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine; U-7/25 – podnosilac zahtjeva Denis Bećirović, član Predsjedništva BiH; i U-8/25 – podnosilac zahtjeva Denis Zvizdić, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH“, te je u svim tim predmetima „donio odluke kojima je usvojio zahtjeve podnosilaca za donošenje privremenih mjera“. U istom saopštenju Ustavnog suda BiH dalje se kaže:„U predmetu broj U-6/25, Ustavni sud je privremeno stavio van snage Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija (‘Službeni glasnik RS’, broj 19/25)”, te da je određeno “da odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu citiranog zakona do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o podnesenom zahtjevu“, itd. (https://www.ustavnisud.ba/bs/vanredna-plenarna-sjednica-2549).
Dakle, niti sa stanovišta propisa, niti sa stanovišta prakse Ustavnog suda BiH, nije sporno to što se privremene mjere donose na njegovim Plenarnim sjednicama. Sporno je jedino to što je privremenu mjeru donio samostalno Mirsad Ćeman, iako je mogao sazvati sjednicu tog suda.
Na dosadašnje komentare Milana Blagojevića o pravnim i političkim pitanjima do sada nisam reagovao. Smatrao sam da bi se time samo otvarale nepotrebne rasprave koje bi zadovoljile jedino one koji žele da relativizuju jasne stavove koje Republika Srpska ima o svim aktuelnim pravnim temama. Ne želim da nagađam šta je motiv Milana Blagojevića da neosnovano kritikuje moj stav o Ćemanovom postupku, ali nesporna je činjenica da je pokušavajući da pronađe moje neznanje, zapravo pokazao sopstveno neznanje. I to baš veliko.
