Kako se približavaju iz Sarajeva nametnuti prijevremeni novembarski izbori, buja raskol u srpskom opozicionom bloku. U dijelu političkih stranaka neskriveni unutrašnji, a još jače unutarkoalicioni.
Češće i od dnevne baze, pljušte međusobne jake optužbe i oštre kritike. „Crtaju“ se novi „pokreti“, rastaču decenijski politički subjekti. Na prekretnici je odavno SDS, odnedavno i PDP. A očigledno i cijela srpska opozicija.
Nisu mogli nikako sa vladajućom strukturom. A ne mogu ni sami sa sobom. Jedinstveni su bili samo dok su avanturistički jurišali na obećane, ali nikada „osvojene“ sarajevske fotelje i sa sarajevskim spletkarošima potpisivali beskorisne jednodnevne platforme.
A prije i poslije toga, reklo bi se, „prirodno stanje“. Tumarajući između ličnih ambicija, stranačkih, koalicionih i nacionalnih ideologija i ideala, srpski opozicionari opet su otkopali međusobne rovove.
I nekada najbolji „saborci“ ponovo postali najljući protivnici. Više se ne zna ko je protiv koga. Žestoke optužbe SDS-a i predsjednika PDP-a i bezimenog pokreta u osnivanju Draška Stanivukovića.
Stanivuković ne prašta optužbe SDS-a i vršioca dužnosti predsjednika Jovice Radulovića da „sa torbom novca šeta po Srpskoj i parlamente tretira kao buvlju pijacu“ uz aluzije na otimanje SDS-ovih poslanika i odbornika. Zasmetao mu je i rok od sedam dana za izjašnjenje o podršci, stranačkom ali ne i koalicionom, kandidatu Branku Blanuši za nametnute novembarske izbore
– Ja sam rok od sedam dana da se izjasnim za nešto dobijao kada idem na sud, tužilaštvo i MUP, ali to mi nisu bili prijatni pozivi, prijatelji zovu telefonom, razgovara se. A onda možda neke svoje neuspjehe neki ljudi kažu, vidite Draško ima puno para pa nosi torbu, znate to je ipak ozbiljna optužba i mi to ne radimo – kaže Stanivuković.
U obezglavljenom SDS-u podijeljenom na frakcije, u kojem i bez Stanivukovića ključa još od posljednjih loših izbornih rezultata, a pogotovo ostavke predsjednika Milana Miličevića, ni na telefone se ne javljaju.
Osim prepiski saopštenjima i posredstvom društvenih mreža, omiljena im disciplina nastupi na sarajevskim medijima. Da razarajuće opozicione turbulencije pokuša da umiri, ovaj put iz političke ilegale iskočio je Mirko Šaorović.
– Ima varnica unuitar opozicionog bloka, da to tako nazovem, ali ako ja govorim sada samo o kandidatu SDS-a, koji bi da bi ostvario dobar rezultat, iza njega treba da stanu sve stranke, uključujući i PDP. Šanse bez PDP-a su mnogo manje – navodi Šarović.
A za „male šanse“ krivac je, ko drugi nego Stanivuković. I ne samo SDS-u, već i ambicioznom nesuđenom ministru bezbjednosti Nebojši Vukanoviću, koji lažno obećanu fotelju još prežalio nije. Nekadašnji saborac u performansima, gotovo na dnevnoj bazi po Stanivukoviću „plete“.
A ključni partner i saveznik kandidatu SDS-a, i još nedefinisanom dijelu opozicije koji će ga podržati, za sada su samo stranke sa sjedištem u Sarajevu. Istina, srpskoj opoziciji oni su avansnu podršku pružili i prije nego je profesor Blanuša kandidovan.
Ne čudi onda što su se bošnjačke vedete, baš kao i Stanivukovićevi srpski oportnuisti, obrušili na još zvaničnog lidera PDP-a.
Posljednji u nizu Ramiz Salkić, koji, rječnikom SDS-a i Vukanovića, Stanivukovića tretira kao igrača SNSD-a, a pokret u najavi definiše kao kukavičije jaje.
SNSD-u ne trebaju tuđi igrači, ima vlastite i to iskusne i ponajbolje, stiže odgovor.
– Opozicioni političari bi sigurno kandidaovali sebe Vukanović, Stanivuković, Milićević, Ljubiša Petrović da su procijenili da mogu da pobijede na ovim izborima kandidata SNSD-a, konkretno Sinišu Karana, i naravno da su kandidaturom Branka Blanuše oni htjeli da se izmaknu na neki način da sačuvaju svoj rejting za neke sledeće izbore – kaže Srđan Mazalica, šef Kluba poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
A do ovih novembarskih, iz Sarajeva nametnutih, već je izvjesno, doći će do dodatnog preslagivanja na srpskoj opozicionoj sceni.
No, bez odgovora ostaje pitanje: Hoće li se nastaviti međusobne optužbe i mešetarenje unutar i izvan vlastitog dvorišta? Ili isto pospremiti kako ne bi ostali samo dekorativno posložena verbalna oznaka, kojoj je za svaki poraz uvijek drugi kriv?
