U kripti Hrama Svetog Save u Beogradu večeras je, uz blagoslov Njegove svetosti patrijarha srpskog Porfirija, predstavljena knjiga „Eparhija zahumsko-hercegovačka u vrijeme Svetog Vasilija Ostroškog“.
Djelo autora Velibora Šipovca nudi nova saznanja o životu eparhije u 17. vijeku i baca svjetlost na sporne rukopise iz tog vremena koje pojedini istoriografi pripisuju jednom od najvećih srpskih svetitelja.
Profesor Bogoslovskog fakulteta u Beogradu Rade Kisić je naglasio da je teolog Šipovac u knjigu utkao svoju ljubav prema Vasiliju Ostroškom i istini, a da njeno čitanje zahtjeva trud i podvig čitaoca.
On je naveo da autor dokazuje da tri pisma koje je navodno pisao svetitelj, posebno ono koje je upućeno tadašnjem papi Klimentu Desetom, a koje ide ka priznavanju dominacije katoličke nad pravoslavnom crkvom, nisu autentična već da su vjerovatno neki monasi tog vremena zloupotrebili položaj i pisali papi.
– Autor zajedno sa istaknutim profesorom Jelicom Stojanović uspeva da dokaže da pisma nisu autentična. Čak i novije rasprave koje se o tome pokreću od strane pojedinih teologa i istoričara, ne vode ka bilo kakvom dokazu o autentičnosti. Treba pošteno reći da potezanje tih rasprava ne vodi ka nekom odnosu između crkava – rekao je on.
Advokat Marija Telebak izjavila je da u knjizi, u kojoj je opisano jedno surovo vrijeme za pravoslavni živalj, nalazimo između ostalog da je Sveti Vasilije od strane svojih katoličkih savremenika nazivan „tvrdoglavim šizmatikom“ što budi jedan osjećaj ponosa.
– To nam govori koliko je on bio jak u veri, dosljedan i nepokolebljiv te da je u ove dve reči sazdana neosporna istina da je bio veran pravoslavnoj veri te da o onome što mu se pokušava podmetnuti nema ni govora – rekla je ona.
Naglasila je da čitajući knjigu dolazimo do spoznaje da je Harcegovina kao i Kosovo i Metohija srpska zavjetna zemlja, a da je pojava Svetog Vasilija prirodan nastavak puta Svetog Save.
– Verujem da će svaki čitaoc osetiti zahvalnost. Ovde su iznesene velike i važne istine na svetlost – rekla je ona.
Autor knjige Velibor Šipovac, koji je tokom pisanja koristio više od 250 arhivskih i drugih izvora, rekao je da je vjerom otvarao vrata da bi osvjetlio istinu vezanu za taj period i ličnost svetog Vasilija Tvrdoškog i Ostroškog.
On je naveo da je fokus knjige bio na unijatskom djelovanju, odnosno na neuspješnim konstrukcijama rimokatoličke propagande tog vremena koji su područje Hercegovine smatrali misionarskim.
Šipovac je rekao da je stručnom analizom utvrđeno da pismo iz 1671. godine koje se čuva u Vatikanskom arhivu, a za koje se kaže da je pismo mitropolita Vasilija, nije pisano istim rukopisom kao autentičan zapis Vasilija Ostroškog koji je datiran na 13. februar 1639. godine i čuva se u Arhivu Srpske pravoslavne crkve.
– To se i laički može zaključiti, ali korištena je stručna analiza. To pismo je mogao da piše neko iz crnogorskog primorja, ali ne i mitropolit Vasilije – rekao je on.
Profesor Viktor Savić rekao je da bi filolozi, kada bi imali bolje uvide u Autograf, Zavještajno pismo i takozvano Vatikansko pismo, mogli dati precizniji odgovor ko je njihov autor, ali da je jasno da ih nije lično pisao Vasilije Ostroški.
– Da li je imao uvid u njihovo pisanje, sumnjam, a čak i da jeste nema ništa što bi promenilo naše mišljenje o njemu. Slava mu i čast – rekao je Savić.
