Svi zajedno treba da radimo na očuvanju mira i stabilnosti. Sigurna sam da će tako i biti. Treba da svi, naravno, jedinstveno posmatramo Republiku Srpsku, njene interese, kada je u pitanju ustavna i politička pozicija te ekonomska i socijalna sfera, kazala je u intervjuu „Glasu Srpske“ srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović.
Navela je i da postoji rastuća svijest u svijetu o tome šta su problemi BiH.
– Postoji i rastuća svijest o tome da Republika Srpska brani sebe. Čula sam na mnogim važnim adresama da će Sarajevo morati da prizna i prepozna Republiku Srpsku. To su stvari koje su mnogo drugačije u odnosu na ono što smo ranije slušali. Cijeli svijet se mijenja, ali u BiH mi djeluje da svi ne razumiju da se to dešava – poručila je Cvijanovićeva uz želju da u novoj godini svi građani i institucije Republike bilježe uspjehe.
Krajem prošle godine u razgovoru ste nam rekli da postoji recept da svima u BiH bude bolje. Da li je taj recept primijenjen?
Kada pogledam prethodnu godinu jasno je da recept nije primijenjen i da postoje neki koji su nevoljni da bilo šta rade kada je riječ o tom pitanju, da stvari popravljaju, usaglašavaju, da bismo ušli u neke drugačije vode koje neće biti ovo što smo imali priliku da vidimo. Ako pogledamo kako je protekla ova godina, koliko je bilo izazova i koliko je bilo vještački nametnutih i neustavnih stvari i tema koje su bile diktirane od stranog faktora, prije svega od Kristijana Šmita, onda ćemo vidjeti da je cijela BiH utonula u možda još jednu veću krizu. To je jedno stanje letargije, nepostojanja mogućnosti dogovora, nepostojanja volje da bude nađeno kompromisno rješenje. Nama je teško uspostaviti taj most pravog stvarnog razgovora sa političkim Sarajevom, s obzirom na to da su njihovi politički apetiti značajno veći od onog što im pripada po Ustavu i tu je zapravo sav problem. S druge strane dio međunarodnog faktora nastoji da ohrabri te njihove političke apetite i zbog toga stvari postaju komplikovanije.
Zbog čega njima nije stalo da BiH napreduje?
To svako posmatra na svoj način. Dakle, u političkom Sarajevu oni gledaju da oni imaju recept. Taj recept je da centralizuju, premještaju na nivo BiH, upravljaju pomoću stranih alata kao što su visoki predstavnik i strane sudije u Ustavnom sudu. Dakle, oni se oslanjaju na ono što su strane intervencije i zbog toga nije moguće zapravo da država sama od sebe prodiše i da počne da radi ono što je njen posao. Tu mislim na institucije koje su demokratski izabrane i one treba da imaju demokratski kapacitet. Dakle, ne možemo imati bilo koga ko se postavlja iznad tako izabranih institucija. Sve ono što smo mi gledali u ovih prethodnih godinu dana, a i mnogo puta prije toga, u suštini pokazuje da smo u totalnom raskoraku. Kada je riječ o institucijama Republike Srpske, postoji uvjerenje, vjera i opredjeljenje da svako radi u skladu s onim što mu je Ustav dao, da komunicira sa drugima. To je nužna stvar. Makar se i ne slagali, dijalogom treba da rješavamo određene stvari. Međutim, naše kolege u Sarajevu ne oslanjaju se na domaću pamet i sposobnost, na kapacitete institucija, nego na intervencije koje su najčešće brutalne, a koje su neviđene u svijetu u ovom periodu modernog čovječanstva.
Ali to nigdje ne vodi…
Naravno da ne vodi. To je sasvim jasno. Dakle, imate situaciju u kojoj država životari. To je tako. S druge strane postoji i svijest o tome da imamo mnoge važne teme koje su zaobiđene u BiH. Malo pažnje se posvećuje tome da u sferi razgovora budu tražena rješenja za ono što bi bilo zajednički korisno za sve u ekonomskom smislu. Ako imate oslanjanje na strance i strani intervencionizam, onda ta država vene. Ona ne može da cvjeta nikako. Ona ne može čak ni da živi neki puni institucionalni život. Sada se to vidi. Zbog toga je sve veća obaveza svih nas, onih koji su izabrani u Republici Srpskoj, a rade na nivou BiH u zajedničkim institucijama, i svih onih koji predstavljaju sve ono što je institucionalna sfera Srpske, da se sa puno više volje i elana trudimo da nadomjestimo ono što nedostaje u međusobnoj komunikaciji sa ljudima iz drugog entiteta i nivoom BiH te da pojačamo aktivnosti sa onim čime smo mi zadovoljni u Republici Srpskoj. Vlada Srpske radi punim kapacitetom, ostvaruje određene važne pomake i rezultate kada je riječ o povećanju plata, penzija i svih drugih materijalnih davanja. Osim toga otvara se i prostor za neke druge investicije. Imamo i ohrabrujuće informacije kada je riječ o tom pitanju, a jedna od najnovijih je da se pojedine kompanije iz drugih država sele u Republiku Srpsku. Takav je slučaj sa izraelskom firmom koja izmješta svoje proizvodne kapacitete iz Turske u Srpsku. Riječ je o firmi koja će zapošljavati 150 radnika.
Može li zemlja opstati bez poštovanja dejtonskih principa i zagarantovanih prava naroda?
Nije moguće da opstane ukoliko ne budu poštovani temeljni principi. Tu prije svega imamo konstitutivnost i ravnopravnost naroda, zanemarujući demografski faktor u svemu tome. Prava su jednaka za sve, bez obzira na to koji je broj ili populaciona veličina bilo kojeg od naroda. Naravno, imate uređenje koje je podijeljeno teritorijalno, dakle, Republiku Srpsku, FBiH te Brčko distrikt. Ono što je posebno važno su ustavni mehanizmi zaštite i konstitutivnosti naroda, ali isto tako i entiteta. To su principi na kojima je uspostavljena BiH. Ne mogu zamisliti da ona funkcioniše kao nešto što bi bilo centralizovano, militarizovano i slično, jer bi to značilo gaženje ovih principa i neizvjesnu budućnost. Sve što smo radili u Republici Srpskoj svih ovih 30 godina je bila borba protiv takve nedejtonske centralizacije. Mada treba priznati da se ona ipak dešavala na različite načine, kroz intervencije stranaca, pritiske na domaće institucije. U nekom periodu čak i kroz naivnost da će nešto biti bolje, funkcionalnije, ekonomičnije, racionalnije, tako što će se prebaciti na nivo BiH. Sve se to pokazalo u praksi kontraproduktivno, što znači da se treba vratiti na ono što je bazično, princip Dejtona, da bi država mogla da funkcioniše. Niko nikome ne treba da bude smetnja, da blokira projekte, da nameće svoju političku, ekonomsku, finansijsku ili bilo kakvu drugu volju. Pa, koliko je novca bilo zarobljeno na nivou BiH, u smislu da nisu djelovale institucije na način da taj novac bude raspoređen ljudima, onima kojima pripada. Puno je paradoksa i apsurda u BiH. Sve ono što normalne države rade da bi bolje stajale ekonomski, politički, u socijalnoj sferi ovdje se guši, jer postoje politički apetiti koji ne daju da se bilo šta dešava i da to ide na neki normalan način.
I tokom 2025. bilo je Vašeg preglasavanja u Predsjedništvu, između ostalog kada je riječ o budžetu. Šta nam to govori?
Govori nam da se nikada ne smijemo odreći principa zaštite koje imamo. Da nemam u Predsjedništvu one principe zaštite koje imam drugačije bi stvari izgledale. Da nemamo u Parlamentarnoj skupštini i u Predsjedničkom domu i Domu naroda iste te ustavno zagarantovane mehanizme zaštite sve bi bilo drugačije. Bili bismo preglasani i neko drugi bi u Sarajevu utvrđivao onako kako želi ekonomske i socijalne prioritete, ali i one kada je riječ o zapošljavanju, infrastrukturi. BiH može funkcionisati samo onako kako je zamišljeno, jer da je ova zemlja mogla da ima neki drugačiji život, onda ne bi bio napravljen Dejtonski sporazum i ne bi BiH profunkcionisala na taj način. Dejtonski mirovni sporazum je utemeljio mir, ali je isto tako nama utemeljio, verifikovao neku ustavnu strukturu koja je sasvim drugačija od onoga što je nekada bio ustavni ili institucionalni život BiH, kada je bila u sastavu bivše Jugoslavije. To su realnosti. E, sada što se neke naše kolege ne mogu pomiriti s tim realnostima, sanjaju neku BiH koja je iz one predratne bivše jugoslovenske republike postala neka unitarna zemlja, to je njihov problem.
Godina je obilježena posljedicama pravosnažne presude protiv Milorada Dodika. Da li je i koliko usljed svega narušena pozicija predsjednika Republike?
Namjera tog cjelokupnog sudskog postupka i uopšte intervencije koja je došla od Kristijana Šmita, a koja je neustavna, bila je da se uruši institucionalna struktura Republike Srpske. Sam taj postupak nikada nije smio ni trebalo da se desi, ali u ovoj državi gdje imate intervencionizam ove vrste, a koji je brutalan, divlji, neodgovoran, nekonstruktivan, dakle vrlo pogrešan, neustavan i nedejtonski, možete da vidite i da doživite ovakve stvari. Ali treba imati strpljenja. To su stvari koje se raspetljavaju. Sam taj postupak je bio s namjerom urušavanja institucija, prevashodno predsjednika, ali i Narodne skupštine RS i Vlade. Međutim, mi smo i dalje živi. I to vide i u Sarajevu, kao i oni koji su sve to prouzrokovali. Živi smo i namjeravamo da budemo živi. Institucije rade svoj posao i namjeravaju da jačaju. Politika je takva, u raznim periodima pribjegavamo raznim borbama i raznim sredstvima da bismo se oduprli nečemu. Svaki period nosi neku svoju lepezu političkih instrumenta koje koristimo. Tako i ovaj period koristimo za pripremu nečega što bi trebalo da razriješi mnoge problema s kojima smo suočeni.
Da li je Srpska dobro postupila kada je povukla određene zakone i zaključke usvojene u parlamentu, a kao prvobitni odgovor na presudu?
Dobro je postupila onda kad ih je donosila i dobro je postupila onda kada je odlučila da ih stavi van snage. Ti zakoni su donošeni s određenim ciljem, ali isto tako i onog dana kad je odluka bila da se stave van snage, imala je svoju svrhu i cilj. Narodna skupština je bila vrlo hrabra u cijelom ovom periodu. I kroz taj teški period je prošla odgovorno u oba slučaja. Dakle, bez takve situacije i bez takvog aktivizma od strane Narodne skupštine nikada ne bismo mogli da izađemo na međunarodnu scenu i učinimo to javno dostupnim i razumljivim velikom broju ljudi. To je bio veliki poduhvat, vrlo rizičan. Ali taj rizičan poduhvat koji nekada morate da povučete došao je do one suštine koju smo mi htjeli da postignemo, a to je da se o ovom problemu BiH priča na taj način. Mnogo je tu stvari koje su bile produkt međunarodnog intervencionizma, na što se tada reagovalo. Otvorili smo vrata za neke razgovore koji teku. Postoji daleko veće razumijevanje za ono što je Republika Srpska. Ona nije nikakav remetilački faktor, nego se bori za svoju ustavnost, neće od nje da odustane, bori se konačno i za ustavnost cijele BiH, ali i volju naroda koja je legitimna time što je izglasana na fer i demokratskim slobodnim izborima, kao što je to bio slučaj prije tri godine kada smo birali predsjednika Republike Milorada Dodika. To su sve stvari koje sada dobijaju sasvim jednu drugačiju dimenziju na mjestima gdje je nama važno da se to razumije. Za mnoge ljude u međunarodnom faktoru je vrlo teško da povuku neke drastične poteze koji će promijeniti njihov način funkcionisanja ovdje. U jednu ruku ih i razumijem. Jer to bi onda značilo da oni sami priznaju da su napravili veliku grešku. Ali su je napravili. Priznali ili ne.
O svemu ste ovom govorili i u Savjetu bezbjednosti UN. Da li je svijet čuo i dobro razumio stanje u BiH?
Puno bolje nego ikad ranije. Govor je samo trebalo da pojasni određene stvari o kojima smo mi pisali na različite adrese, očekujući da dođe neko ko će to moći da razumije. I desilo se tako da su počeli da dolaze negdje na vlast u stranom svijetu i ljudi koji to mogu da razumiju. Sada ne možete da čujete da bilo koga optužuju. Prije su uvijek govorili protiv Republike Srpske, spominjali su predsjednika i koju god su stigli od institucija. Dakle, imali smo jedan zaista izbalansiran pristup u kojem su SAD u ovih godinu dana ili manje od godinu dana htjele da pokažu da se treba rehabilitovati uloga. Prvo, dogovor kao princip, konsenzus kao princip i konačno da je to konsenzus konstitutivnih naroda. A pri tome ne optužujući bilo koga i ne hvaleći ulogu visokih predstavnika pa ni personalno nekog ko je to u ovom slučaju, a mnogi misle da je to Kristijan Šmit.
Da li BiH ima vremena da pronađe i primijeni recept s početka razgovora?
Ne znam da li ima vremena. Dakle, stvar je političke volje. Što se tiče Republike Srpske sve institucije su spremne za razgovor, dogovor, ali isto tako i odlučnost da se ne da ono što je naše. Ne želimo da uzmemo ništa što pripada FBiH, pa ni ono što pripada nivou BiH, koji je zajednički. Uvijek smo za to da bude nađeno rješenje koje će prevladati nešto što je vještačko. Uvijek smo za to da bude nešto proizvod domaćih institucija, a ne nametnutih rješenja koja su, dakle, samo još jedna od stvari u okviru nekog velikog eksperimenta koji smo mi ovdje proživljavali.
Kako gledate na blokade značajnih projekata u Sarajevu, a koje Srpska treba da realizuje sa Srbijom? Tu je, između ostalog, i gradnja aerodroma Trebinje.
Srbija je izrazila interesovanje da bude investitor ili da radi zajedno sa Republikom Srpskom kada je riječ o tom projektu. Dakle, naišli smo na probleme koji su tipična opstrukcija koja dolazi iz Sarajeva. Jedan od projekata je i HE „Buk Bijela“, koji može da doprinese energetskom sektoru Republike Srpske, a isto tako naravno i Srbije. A čim je projekat Republike Srpske trebalo bi da razumiju da se odnosi i na cijelu BiH. S druge strane imali smo situacije takve i kad su u pitanju određeni poduhvati koji su u vezi sa Hrvatskom i Republikom Srpskom. Mislim da će se te stvari morati raspetljavati tako da će i Republika Srpska morati da nalazi rješenja da sama realizuje određene projekte i da doskoči svim tim blokadama.
