Osnivač fondacije „Zaboravljeni korijeni“ Dragan Radović izjavio je Srni da se na društvenim mrežama širi lažni narativ da su muslimani i Hrvati, posebno njihovi vjerski prvaci, na prostoru BiH u Drugom svjetskom ratu masovno spasavali srpsku nejač, žene i starce, te upozorio da takve tvrdnje treba uzeti sa krajnjom rezervom jer dokumentovane činjenice dokazuju suprotno.
Radović je naveo da je tokom istraživanja više arhiva za projekte Fondacije pronašao da su neki muslimani, za koje se sada tvrdi da su spasavali Srbe bili osuđeni kao nacisti, te savjetovao svima da ne prihvataju te lažne priče koje pojedinici sada serviraju putem mreža.
– Jako mnogo se plasiraju priče kako su neki muslimani i Hrvati spasavali Srbe. Ne kažem da toga nije bilo – bilo je, ali ne u takvoj mjeri i na takav način kako se želi predstaviti. U Bosanskoj Krupi ima primjer, to imam i i dokumentovano, kako se neki Hrvat pojavljuje da bi spasao Srbe, da ih zove da dođu kod njega kući, da on njih sakrije od ustaša, a u stvari ih je sve doveo da ih lakše pohvataju – naveo je Radović.
On je naveo da je, radeći na dokumentarnom filmu „Garavice“, naišao na brojna svjedočanstva o zločinima hodže Bećira Borića, te da sada priprema dokumentarni film koji će se isključivo baviti tom temom.
– Zločine kod Cazina je sam hodža Borić organizovao. U novom filmu će biti obuhvaćeno sve u vezi sa njima, kakve je zločine počinio, sa više dokumenata. Imam saznanja do kojih sam naknadno došao, nove fotografije, karte i sve će to biti iskorišćeno – najavio je Radović.
Radović je naglasio da je teško reći koji je zločin u režiji Borića najveći, jer su oni bili svakodnevni.
– Po surovosti se izdvaja pokolj u Milostrahu kada je bilo više od 250 žrtava u jednom danu, zatim zločini u Krndiji, Bukovici, Rujnici. Neke od tih žrtava su ekshumirane i sahranjene, neke djelimično, a neke nisu nikada – istakao je on.
Radović je ukazao da ima još dosta primjera gdje su hodže lično organizovale i izvršavale zločine.
– Takav je zločin u Pridvorici na Božić 1942. godine. To je baš ono stradanje po kome je napisana knjiga „Nož“ i snimljen film. Taj zločin je organizovao hodža Uzeir Belalić. Pobili su kompletno srpsko stanovništvo od oko 180 mještana. Čitave porodice su stradale. Samo iz porodice Nosović 17 žena i djece – kaže Radović.
On je na naveo da je ovom prethodio zločin u Korićkoj jami 4. i 5. juna 1941. godine, kada je ubijeno 134 Srba, a sve je predvodio jedan hodža – Muharem Glavinić.
– Pri kraju samo rada na filmu o ovom zločinu. On mora biti završen do kraja ove godine – istakao je Radović.
On je rekao da su hodže bili organizatori zločina nad Srbima i u Bosanskoj Krupi, Sanskom Mostu i drugim mjestima, te da razmišlja da u jednoj knjizi objedini upravo sve te primjere gdje su islamske vjerske vođe rukovodile zločinima, a i sami ih činili.
Radović je istakao da je, istražujući zločin nad Srbima, naišao i na svjedočanstva o tom kako su pojedine ustaše spasavale Srbe i da je te slučajeve zabilježio.
– Ima tih svijetlih primjera, ali nije onako kako se predstavlja i nije baš masovno kako sada Hrvati i muslimani žele da vjerujemo – kaže Radović.
Radović je kao jedan od primjera naveo i slučaj Bojane Grgić (supruge Dragana Grgića, autora knjige „Korana ko Rana“), koja je jedina preživjela iz desetočlane porodice.
– Njen otac je ubijen na Garavicama, šest sestara je stradalo na kućnom pragu u zločinima hodže Borića, brat je poginuo kao borac i ona je jedini preživjeli član, a kako je preživjela? Prema njenom ličnom priznanju, kada je počinjen pokolj u selu i kada je došao hodža Bećir jedan od ustaša joj je pokazao da se ućuti, zaklonio je leđima da je drugi ne vide. Ona je tako preživjela. Znači, sam ustaša je spasao – naveo je Radović.
