Ugledni srpski lingvista Sreto Tanasić izjavio je da Bošnjaci u BiH pokušavaju da se otimanjem jezika, istorije i kulturne baštine Srba „utemelje kao narod“, ali se to ne može ostvariti jer želje moraju biti zasnovane na činjenicama da bi mogle postati stvarnost.
Tanasić je naveo da Bošnjaci posežu za pisanim spomenicima srpske srednjovjekovne Bosne, kakva je i Povelja Kulina bana, te pokreću inicijativu da se ona iz Rusije vrati u BiH.
On je za Srnu naglasio da sve istorijske i naučne činjenice potvrđuju da Povelja Kulina bana pripada srpskom narodu, srpskoj baštini, srpskoj kulturi i identitetu, te da ju je prosto nemoguće krivotvoriti i oteti, ali da je, sa druge strane, potrebno svaki put kada se pokrene pitanje njene pripadnosti, ukazati na pokušaj falsifikovanja.
Tanasić je ukazao da se Srbi, kao i mnogi drugi narodi viševjekovnog trajanja, suočavaju sa situacijom da su njihova istorijska i kulturna dobra otuđena na razne načine i da se nalaze svuda po svijetu, ali da ih to ne čini manje srpskim.
– Srpski spomenici, gde god da se nalaze i dalje su spomenici onih koji su ih stvorili, a sama Kulinova povelja je spomenik srpske pismenosti, istorije i diplomatije. Uopšte nije upitno da li je to srpski spomenik ili je nečiji drugi pa, eto, recimo i takve Bosne koju današnji muslimani u Sarajevu žele da stvaraju – rekao je Tanasić.
On je istakao da se današnja BiH ne može dovoditi u vezu sa srednjovjekovnom Bosnom, koja je bila srpska država po narodu koji je tamo živio, jeziku, pismu, diplomatiji, kao i kulturi uopšte.
– To nismo mi danas utvrdili braneći se od ovih pokušaja, to je istorija nepobitno dokazala. Želje moraju biti utemeljene na činjenicama da bi mogle postati stvarnost ili zakon – poručio je Tanasić.
On je ukazao da je, od kada je Povelja otkrivena, jasno da je to srpski pisani spomenik, odnosno najstariji sačuvani pisani spomenik na srpskom narodnom jeziku tog vremena nastao na srpskoj zemlji, kako Bosnu nešto prije nastanka ovog dokumenta naziva vizantijski car Konstantin Porfirogenit.
– Samo godinu dana pre nastanka Kulinove povelje rimski papa piše da je Bosna srpsko kraljevstvo. Ni tada rimske pape nisu bile nešto naklonjene Srbima da bi oni nešto krivotvorili u korist Srba. Malo kasnije i novi bosanski ban Ninoslav svoje podanike naziva Srbima – napomenuo je Tanasić.
Kada je riječ o jeziku kojim je Povelja pisana, Tanasić je ukazao da nema nikakvih razlika između jezika ove povelje i drugih pisanih spomenika iz tog perioda koje su nastale u srpskim susjednim zemljama.
– Prva, odnosno osnivačka povelja monaha Simeona, koji je prije monašenja bio veliki župan Stefan Nemanja, koju je napisao u manastiru Hilandaru desetak godina posle nastanka Kulinove povelje, u pogledu jezika sasvim je identična Kulinovoj – rekao je on.
Prema njegovim riječima, nije slučajno što veliki filolog Vatroslav Jagić u svojoj „Istoriji slovenske filologije“ iz 1910. godine kaže da je „Listina Kulina bana“ iz 1189. godine i najstarije što je pisano ćirilicom, a na srpskom jeziku, a da je jedan od osnivača slavistike Jozef Šafarik štampa 1851. godine kao „srpski spomenik“.
– Posebno bih skrenuo pažnju na bečkog filologa Franca Miklošića, koji se naziva patrijarhom slavistike koji je 1858. godine ovu povelju štampao u svojoj zbirci srpskih spomenika. Knjiga je nazvana „Monumenta Serbika“. Nije beznačajno spomenuti da je on odbio da napiše recenziju gramatike koju su austrijske okupacione vlasti sa Benjaminom Kalajem na čelu naručile za BiH i dali joj naslov Gramatika „bosanskog jezika“ – rekao je Tanasić.
On je istakao da se uvijek mora insistirati na zaštiti srpskog pisanog nasljeđa od pokušaja krivotvorenja i falsifikata, te podsjetio da se to izričito navodi u Zakonu o jeziku Republike Srpske i Zakonu o srpskom jeziku i pismu Srbije iz 2021. godine.
– Tako da je to obaveza i jedne i druge naše države, naše nauke, a i Deklaracija o zaštiti srpskog naroda i njegovog identiteta, takođe, to podvlači – ukazao je Tanasić.
Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Denis Zvizdić pokrenuo je inicijativu kojom traži od Rusije da BiH vrati Povelju Kulina bana, uz obrazloženje da je ona „temeljni dokument bosanske državnosti i dio neotuđivog kulturnog nasljeđa BiH“.
