
Piše: Rajko Vasić
Sad je jasno – Republika Srpska je Amerikancima dala litijum u Semberiji, Rusiji je dala buduća nalazišta nafte, Mađarskoj gas ispod Posavine, Izraelu Aerodrom Trebinje, „Vašington tajmsu“ besplatnu kancelariju za dopisništvo u Banjaluci i Agenciju SRNA za jedna dolar…
Dobro, sve to treba da se kopa i pravi, ali nema veze, oni svi srećni, jer bez tih obilnih davanja nemoguće je da se događa ovo što se danas događa.
„Vašington tajms“ piše da Republika Srpska zaslužuje nezavisnost, a Netanjahu naslovno čestita Karanu izbor za predsjednika Srpske.
Iz kolosijeka su ispali:
- Šmit,
- Brisel i EU,
- NATO,
- Beogradski Vučić,
- Politika Klinton – Bajden,
- Saraj-Čador,
- Unitaristi i neonacisti…
Kako je to moguće, da bilo koji američki list govori o nezavisnosti Republike Srpske ili da Netanjahu ravnopravno stavlja Republiku Srpsku uz Izrael?
Moguće jer je:
- Propala EUneonacistička politika unitarizacije, koju su objeručke i objenoške dočekali sarajmuslimani iz svojih neootomanskih teritorijalističkih pobuda;
- U Ukrajini pao NATO kao koncept nepotrebnog i skupog zapadnog teritorijalizma, propagiranog kao nešto što rješava sve u svijetu;
- U Americi nastupilo shvatanje trojnog svijeta, a ne svijeta koji napada Rusiju, a dok napada Rusiju, pravi planove, jebe se sa nesposobnim Ukrajincima, iznikla Kina kojoj niko ne može ništa;
- SAD, koju su EU i Saraj-Čador koristili za svoje prljave ciljeve, promijenila optiku i za Dejtonski sporazum, a Vens je to obrazložio u vojnoj bazi, na godišnjicu Dejtona;
- Uz Srpsku, kako-tako, koliko-toliko, stajala Rusija, Mađarska, Kina;
- Srpska, boreći se za sebe, za dva entiteta i tri konstitutivna naroda, 2E + 3KN, boreći se za Hrvate u BiH, pokazala principjelnost, a ne „rušenje države“, koje, uostalom, i nema;
- Republika Srpska izdržala sve znajući da će doći vrijeme novih vrijednosti, barem za nas male, u sklopu opšteg preslagivanja pod težinom novih sila, a te sile su Rusija, koja je porazila NATO, i Kina, koja je porazila koncpet zapadne ekonomske, političke i nasilničke dominacije svijetom…
Za Saraj-Čador, Sarajevski politički krug, propali neonacistički teritorijalizam i neootomanski unitarizam, nije najveća nesreća što Karanu čestitaju ovi i oni, što u Vašingotnu pišu ko Rajko Vasić…
Najveća nesreća tog političkog vođstva sarajmuslimana, parapolitičkog i vjerskog, u tome je što za tri decenije nisu shvatili svijet, što su u mrklom mraku žmirili u svojoj kotlini žrtve, kotlini mržnje, kotlini lažne države… i što sada nemaju izlaza.
Vrijeme koje je nastupilo u trouglu Vašington – Moskva – Peking, i vrijeme koje hara Evropskom unijom, najnespsoobnijem geografskom političkom obliku koji se ikada pojavio na zemljinoj kori, ne dopušta prelazak iz ustaša u partizane. Iz unitarista u suvereniste.
Srpska je na konju.
Oni su pod magarcem.
















































