Profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu Miloš Kovačević ocijenio je da uporni pokušaji nametanja novih riječi u svakodnevnu upotrebu u Hrvatskoj pokazuju da se jezička politika iz NDH prelila i na današnje vrijeme.
Kovačević smatra da ta praksa može da se poveže i sa izborom za najbolju novu hrvatsku riječ, na kojem je ove godine pobijedila riječ „presudnik“ kao zamjena za engleski termin VAR, koji se koristi svuda u svijetu za situaciju pregledanja spornih momenata na fudbalskim utakmicama video-tehnologijom.
Na tom takmičenju ove godine je prijavljeno 420 riječi, a u najuži izbor za najbolju su ušle „lomoples“ kao zamjena za brejkdens, „nogošakanje“ kao hrvatski termin za kik-boks, zatim „dohvatnica“ umjesto pojma „vidžet“ koji se koristi svuda u svijetu.
Kovačević je rekao da takmičenje u pravljenju novih riječi, uz dozu pomodarstva i zabave, potvrđuje da je hrvatska jezička politika dirigovana i da želi nešto da nametne.
– Oni su imali težnju da se bukvalno izbace sve strane riječi i zamijene domaćim, ali su od tih novih riječi samo neke zaživjele. Na primjer, zaživjelo je sveučilište umjesto univerziteta. Uglavnom, ništa od toga što se ne nameće ne zaživi, jer je teško narodu nametati šta i kako da govori, a posebno kada se mijenjaju termini – izjavio je Kovačević za Srnu.
On je upitao da li može da se zamisli da za VAR, koji je opšteprihvaćeni fudbalski termin, koji se primjenjuje i u drugim sportovima, neko u javnosti kaže „presudnik“?
– Te riječi često teže da budu prozirne po značenju. Ali, nikako se ne mogu povezati sa tim da je „presudnik“ samo VAR. „Presudnik“ znači da je to onaj koji presuđuje. Kad je tako, onda je i sudija onaj koji presuđuje. Tih „presudnika“ ima raznih u različitim situacijama. I očevidac je, na primer, „presudnik“ u nekom procesu – ukazao je Kovačević.
On smatra da bilo koja od tih riječi koja se napravi kao novokovanica gotovo da služi kao neka vrsta zabave.
– Ako bi se sve to prelilo u rječnik i postalo obaveza unutar hrvatskog standarda, ni oni se međusobno ne bi mogli sporazumijevati, a kamoli da bi mi mogli shvatiti šta oni govore – istakao je Kovačević.
On je naveo da ima i riječi koje su kod Hrvata preuzete iz Dušanovog zakonika, dok su neke preuzete iz stare književnosti poput riječi „glede“, koja znači umjesto ili u vezi sa, a koja se kod Srba uopšte ne koristi.
– Ni u govoru se gotovo nigdje ne koristi kod njih, ali je u književnom i administrativnom stilu upotrebljavaju. To je jezička politika Hrvatske, ali je to što oni rade protiv komunikacionih principa samog jezika – naglasio je Kovačević.
On je ukazao da su te novokovanice potpuno nepoznate i zbog toga teško mogu da zažive, osim ako se ne budu forsirale u medijima, što se desilo u slučaju njihovih termina za vojne činove nakon raspada SFRJ i nekadašnje JNA.
– Jedino upornim ponavljanjem u medijima to može da prođe. Ali, taj njihov novogovor je kao kada kažete dalekovidnica za televiziju ili okolotrbušni pantalodržač za kaiš i razne riječi koje su aluzija na to što rade. Takve riječi su vjerovatno nastale kao svojevrsni vic na kovanice koje su nastajale u NDH, ali se nameću i danas – rekao je Kovačević.
On je istakao da su Hrvati nametanje novogovora često praktikovali da bi se razlikovali od Srba, ali da se i kod nas pokušavaju uvesti neki novi trendovi slični njihovim poput izbora za najbolju novu riječ u jeziku.
– Srbi su, nažalost, takođe počeli sa tom modom da prave riječi koje bi se razlikovale od standardnog jezika, odnosno da popune prazna mjesta u standardnom jeziku. Ali, u srpskom jeziku uglavnom se ne bira riječ umjesto neke postojeće riječi, nego za neki novi pojam koji ne postoji u srpskom jeziku. U tome je osnovna razlika u odnosu na izbor za najbolju novu hrvatsku riječ – objasnio je Kovačević.
