Piše: Rajko Vasić
Okupacija teritorije prođe, završi se, okupacija svijesti ostavlja trajne posljedice na koje se nastavljaju nove i još pogubnije. Okupacija svijesti neidentifikovan je pojam.
Svi se bave pojavnim stvarima. Bombardovanje. Svrgavanje. Poništavanje izbora. Iza rata, bombardovanja, invazije… stoje krvoloci, budale i kapitali.
Iza okupacije svijesti stoje sofisticirani genijalci, strpljivi, nevidljivi, dugoročni.
Od farmerica „Super Rifle“, kaubojskih filmova po zadružnim domovima i šuškavaca iz Trsta – prošlo je mnogo decenija dok ljudi u Jugoslaviji nisu srušili i komunizam i državu.
Okupacija svijesti podrazumijeva atomizaciju, homogenizaciju, kalibraciju jediniki. Potrebno ih je razdvojiti, a potom im ponašanje odrediti na isti način.
To se radi velikom lepezom alata. Od potrošačkog društva do uništavanja crkve i vjere.
Tako se onemogućava svaki kolektivitet, kohezija i zajedništvo. Kolektivitet mogu da drže ideologije, torture, diktature, kompartije… Dabome da je proskribtivno, ali, zato je Kina, u ekonomiji, na primjer, ispred svih. Komunistička partija.
Svijest koja je okupirana preko pojedinca-delegata, odmah će da skoči i kaže: Oni strijeljaju za korupciju. Pa, šta će drugo da rade.
Kada se okupacija svijesti spusti na konkretan nivo i razloži, dobije se nekoliko slojeva te svijesti i življa.
– Samosebci – oni gledaju samo sebe, oni se snalaze, svako pravilo će da krše na štetu drugih, malo-pomalo, i tako stalno pomjeraju granice i razlici između normatinvog i stvarnog. Oni se bez treptaja, odriču svega, sistema, države, ideala. To se vidi na izborima.
– Majkunici – to su oni koji su se već snašli i svako im pominje majku. Oni na svakom lomu svijesti, okupacija svijesti odvija se preko mnogo sitnih, često nevidljivih lomova svijesti, zarade pare ili imovinu. Prisvoje.
– Antiprotivci – oni su uvijek antiprotivni. Vide da su spori da stignu majkunce, a često su žrtvovali sve da bi postigli neki korak, na primjer, prodali očevinu na selima, kupili stan i auto u gradu i… šta sad. Ili uzeli dva kredita.
– Dezorijentirci – najmasovnija grupa, nema partije, nema vlasti, vjeru ne razumiju, nemaju škole za nove poslove, nemaju posla za stare škole…
– Medijalci – to su oni, i oni su masovni, kojima mediji daju koordinate i orijentire. Oni sve znaju ali ničemu ne služe.
– Glasodajci – oni još uvijek nekim stotim ćoškom u podsvijesti vjeruju u kolektivitet. Pa će ići da glasaju za nekoga velikog, pa će učiniti neki dobar korak, ili za nekog malog, pa će ih zajebati.
– …
