NATO kampanja na Republiku Srpsku i Srbiju jednaka je ekocidu. Maligna oboljenja i tiho umiranje trajne su posljedice. Dokaz su presude u korist italijanskih i njemačkih vojnika, ali i u korist sve više klijenata advokata Srđana Aleksića u Srbiji.
Aleksić najavljuje da će u junu, sa italijanskim advokatom Anđelom Tartaljom, podnijeti tužbu protiv NATO pakta nekom međunarodnom sudu, najvjerovatnije Sudu pravde EU u Luksemburgu, prenosi RTRS.
Od 18 boraca Vojske Republike Srpske (VRS), koji su se u trenutku NATO udara zatekli na položajima na Gradištu iznad Sarajeva, 15 je preminulo od malignih oboljenja. Zahvaljujući snažnoj konstituciji i volji za životom, Željko Samardžić jedan je od rijetkih koji je preživio posljedice NATO udara 1995. na položaje VRS nadomak Sarajeva. Herojska borba protiv četiri karcinoma. Posljednji, prije sedam godina na ždrijelu, nakon kojeg otežano govori. Uz borbu da savlada bolest, Željko se nesebično zalaže da dokaže zločine NATO-a. Tako se našao u Briselu, na skupu koji je organizovao belgijski publicista Mišel Kolon. Tu je od ubačenih NATO plaćenika dobio i nepristojnu ponudu.
– Cijelo vrijeme su me ubjeđivali da pronađem zemlju, da sa porodicom idem u tu zemlju. Kada sam se požalio profesoru Guzini, znao je tečno engleski jezik, on je to prenio Mišelu Kolonu i oni su sa svega toga odstranili te ljude koji su me uznemiravali. Ja sam im tad rekao: možete mene samog skloniti, šta je sa ostalim Srbima – kaže Željko Smardžić, demobilisani borac VRS.
Nalaz Instituta u Vinči – potvrda da je Samardžić ozračen deset puta više nego što bezbjedno može podnijeti ljudski organizam – ukraden mu je u Briselu, ali ne i volja da se bori, čemu svjedoči njegova porodica.
– On je sa ljudima, komunicira, radi, obavlja svakodnevni život, hvala Bogu nalazi su uredni i dobri – navela je Snežana Smardžić, supruga Željka Samardžića.
Stručna analiza o uzročno-posljedničnoj vezi epidemije karcinoma sa NATO udarima tretirala je oboljele u Istočnom Sarajevu. Primjer Željka Samardžije nažalost nije usamljen.
– Negdje već od 2000. godine imamo veliki broj leukemija na našem području i onih koji su smrtno završili – djevojčicu od dvije godine, vojnika od 20 godina, koji su vrlo brzo oboljeli. To kad uđe u vodu, zemlju i ostalo to ne može nestati za jedan dan – rekao je Slavko Ždrale, hirur i koautor stručne analize o posljedicama NATO udara.
Ne, ni za 4,5 milijarde godina, koliko se razlažu posljedice nekažnjenog ekocida. Diplomatski i krivični imunitet, koji je NATO 2005. dogovorio sa tada SCG, ne amnestira ih od retroaktivne odgovornosti za upotrebu osiromašenog uranijuma, tvrdi advokat Srđan Aleksić. Nakon presuda u korist žrtava u Srbiji, Aleksić smatra da Sud pravde EU treba preuzeti predmet, jer su i Srbija i BiH kandidati za članstvo.
– Nijedna organizacija na svijetu nema pravo da ubija građane bez odgovornosti, pa čak i NATO pakt. Ja sam siguran da NATO, kao organizacija koja je učestvovala u nelegalnoj akciji u Srpskoj i u Srbiji, bez odobrenja upotrijebila oružje s produženim dejstvom dužna je da nadoknadi štetu zato što ima svojstvo pravnog lica, što ima novčana sredstva i što je organizovala nelegalnu akciju – istakao je advokat Srđan Aleksić.
Dokazi su nebrojeni i u pravnom istraživanju provedenom u Republici Srpskoj. Iz Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina podsjećaju – dokaze posjeduje i UN.
– Ekspertski tim UN vršio je izstraživanje 2002. na lokacijama u Hadžićima i Han Pijesku, našao nekoliko tačaka kontaminacije zemljišta, vode i uopšte živog svijeta od osiromašenog uranijuma – kaže Viktor Nuždić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske.
NATO se otvoreno svrstavao na stranu jedne od zaraćenih strana iz vlastitih, geostrateških interesa i to je valjda jasno i onima koji su intervenciju prizivali. Od trajnog ekocida niko nije amnestiran. Ostaje nada da će geopolitičke promjene donijeti posljedice i silnicima NATO-a.
