Piše: Rajko Vasić
Curo, Politiko, otvor svoja vrata
Da divljamo i mi, neuki, bez znata.
Makluanova televizija odavno nije globalno selo, niti globalno sijelo. Sada su to socio-mreže. Sociopatske mreže. Na kojima je golo dupe vrijedno koliko i anonimni sumanoid sa stotinama hiljada pregleda. A nijedno kod psihijatra.
Uprkos svim slobodama, i poraktičnim mogućnostima, čovjek je rado zadržao svoju minornost, nebitnost i niko-i-ništa kategorizaciju. To mu omogućuje da „ravnopravno“ raspravlja sa nekim ko je stručnjak u nečemu, ili je čitav život posvetio nekom nauku i znanju. Oni koji znaju, neće to da trpe i povlače se.
Tako mrežaška javnost, koja se po sistemu spojenih posuda prelijeva u javnost uopšte i postaje fizički opipljiva sila koja proizvodi dejstvo, postaje većina. U broju, ne u znanju i potencijalu.
Anonimni idiot postao je generator masovne, javne destrukcije i anarhije. To su upotrebni ljudi. Nikada, tokom civilizacije, nije bilo lakše i masovnije okupiti ljude i upotrijebiti ih. Bitno je samo ovlaš vješto lansirati temu – virus, Rusi dolaze, pad režima…
Tada društvene rulje izvlače svoj nacizam, rušilaštvo, anarhiju, i okreću se protiv svakodnevnih ljudi, nadjačavju ih, iako su manjina. Ali, manjine uvijek vladaju. Samo se prave da vlada većina. Manjine uvijek osvajaju vlast. A, onda, uključe većinu, izbore, da im to potvrdi.
Nacizam nije samo klasični njemački nacizam. Nije samo istrebljenje Slavena i Jevreja. Nacizam je svako masovno obilježavanje ljudi. I javni anonimni masovni teror nad njima.
Kao što je sada u Srbiji. Navodna borba protiv Vučića pretvorena je odavno u borbu protiv većine Srba. Koji su nepismeni, ne znaju da napišu „đ“. Tako je ćaci postao srbijska verzija naci.
Zajedno sa nekonotrolisanim a savršeno programiranim migracijama, društvene rulje postaju instrument samouništenja nacije i države.
Ta nasilna deetatizacija provodi se radi koncentracije moći u malom broju ruku. Što nema veze sa kapitalizmom kojeg je opisao i secirao Marks.
To se sada događa sa EU. EU je izgubila svoje države-članice. One, više, ne postoje.
Gubitak države znači gubitak nacije. Da li, danas, postoje Francuzi, da li postoje Nijemci?
Srbi, kao mali narod dugog trajanja, prvi će nestati u tom procesu. Ne zato što neko ima interes da ga uništi, već zbog svojih grešaka.
Mala istorija Srba, Srba Srbije, od raspada SFRJ, objašnjava više nego cijela istorija Srba od postanka. To je vidljiva nebriga za sebe i za državu.
Nije tek tako opstanak anagram od postanak.
Postanak obavezuje naciju. Srbi Srpske su to platili krvlju.
Srbima Srbije, ne zna se tačno kad, najvjerovatnije kod ulaska u SHS, to je postalo svejedno.
U današnjim izbornim previranjima u Srbiji, to je vidljivije nego ikad.
