Karlos Alkaraz osvojio je Australijan open pobjedom u finalu nad Novakom Đokovićem rezultatom 3:1, po setovima 2:6, 6:2, 6:3, 7:5 i postao najmlađi teniser sa karijernim slemom. Uprkos tome, Novak je odigrao još jedan veliki meč i turnir i ponovo potvrdio i u 39. godini života da je najbolji svih vremena. U epohi kada se šampioni smijenjuju i prolaze generacije, Đoković je i dalje mjera po kojoj se sve u tenisu upoređuje.
Iako je finale Australijan opena koje je trajalo tri sata i dva minuta pripalo Karlosu Alkarazu, ono što je u Melburnu još jednom potvrđeno veće je ipak od samog rezultata. Možda ne trenutno, jer u ovom momentu slava pripada Karlosu, ali biće jasnije u narednim godinama.
Nije ovo bila priča o ovom finalu, turniru ili šampionu. Novak Đoković i u 39. godini traje uprkos generacijama tenisera koje prolaze i dolaze.
Šesnaest godina mlađi Karlos Alkaraz je zasluženo podigao pehar – isti onaj koji je prvi put u karijeri osvojio Novak Đoković 2008, kada je Španac tek učio da hoda kao petogodišnjak.
Đoković je pobjeđivao najveće rivale svog vremena, a vjerovatno i najveće igrače uz njega u istoriji tenisa, a sada se bori protiv novih generacija koliko može. A, može itekako, to je pokazao i u ovom finalu. Nijanse su odlučile, zaista.
Stigao je Novak do finala, tamo gdje mnogi nisu ni vjerovali da će stići. Sa 38 godina igra tenis kao što niko nikada nije u tom dobu života.
Ovaj put izgubio je peti meč od deset odigranih protiv Karlosa i svoje prvo finale Australijan opena.
Alkaraz je osvojio svoj prvi pehar u Melburnu i sedmi grend slem, ukupno 25. trofej u karijeri, a samim tim i ispisao istoriju jer je sa 22 godine postao najmlađi teniser koji je osvojio sve grend slemove.
Postao je tek šesti igrač koji ima sve grend slemove, uz Novaka, Federera, Nadala, Andrea Agasija i Roda Lejvera.
Od starta turnira je Alkaraz odigrao sjajno. Do polufinala nije izgubio nijedan set, a onda je bio na ivici poraza protiv Aleksandera Zvereva u polufinalu. Izvukao se, neki bi rekli na diskutabilan način, ali je zasluženo na kraju kralj Melburna.
Novak je finale otvorio sigurno i autoritativno, preuzevši kontrolu već u prvom setu. Visok procenat prvog servisa, gotovo besprekorna realizacija poena poslije ubačenog servisa i vrhunski ritern doneli su mu rani brejk i rutinsko osvajanje seta rezultatom 6:2.
Alkaraz je u tom periodu pravio veliki broj neiznuđenih grešaka i teško nalazio rešenja na Novakov pritisak.
Međutim, u drugom setu uslijedio je preokret. Alkaraz je podigao nivo igre, postao agresivniji sa osnovne linije i značajno popravio servis.
Dubokim riternima počeo je da napada Novakov servis, iskoristio pad procenta prvog servisa kod srpskog tenisera i uz dva brejka izjednačio rezultat u setovima.
Treći set donio je duge, fizički zahtjevne razmjene u kojima je prednost sve češće bila na strani 16 godina mlađeg Alkaraza. Španac je sistematski napadao Đokovićev bekhend, koristio snažan forhend kao glavno oružje i strpljivo gradio poene.
Iako je Novak spasao više brejk lopti, jedan izgubljen servis-gem u sredini seta bio je dovoljan da Alkaraz povede sa 2:1 u setovima.
U četvrtom setu viđena je prava drama. Đoković je podigao nivo servisa, popravio igru na mreži i uprkos velikom broju dugih poena i fizičkom naporu uspijevao da ostane u meču.
Imao je Novak brejk lopte pri rezultatu 4:5 i 5:5, ali je Alkaraz u ključnim trenucima odigrao najbolje – kombinacijom snažnog servisa, preciznih forhenda i, u jednom momentu, doze sreće.
Pri vođstvu 6:5, Španac je uspio da napravi brejk i na kraju slavi u meču.
Alkaraz je meč završio sa 35 vinera, tri više od Novaka, i samo 27 neiznuđenih grešaka. Srpski teniser je imao dosta više – 45.
Oba tenisera su imala slične procente prvog servisa – oko 65 odsto, ali je Alkaraz imao bolju realizaciju.
Ali, još malo o Novaku.
Živimo u vremenu u kojem imamo privilegiju da svedočimo nečemu što se ne dešava često u sportu. Jednog dana kada se budu tražili odgovori na pitanje ko je obilježio tenisku istoriju, uvijek će se jedno ime spominjati. Novak Đoković će uvijek stajati na vrhu rasprave, bez onog „ali“.
Tron u Melburnu je pripao novom kralju koji će još dugo imati primat u tenisu zajedno sa Janikom Sinerom, ali vječni vladar je ostao isti.
Mnogi će željeti da dosegnu te visine do kojih još niko osim Đokovića nije došao i veliko je pitanje da li će i kada.
