Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović izjavila je kako počinje sumnjati da iza odluke Denisa Bećirovića o formiranju Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH postoji namjera da se prikriju razne neregularnosti koje su činili članovi iz FBiH, kao i da smatra da je došlo i do obmanjivanja Uneska.
– U cijeloj toj priči ima previše neregularnosti. Jedina regularna stvar u moru tih peripetija koje su pratile donošenje sporne odluke jeste to što smo se obratili Narodnoj skupštini – istakla je Cvijanovićeva.
Cilj cijele te priče sa Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika je, kako je navela, uspostavljanje kontrole nad građenjem, upravljanje urbanističkim i regulacionim planovima, kao i svom drugom planskom dokumentacijom.
– Zapravo, riječ je o pokušaju stavljanja šape na oblasti koje su i isključivo u nadležnosti entiteta i lokalnih zajednica – rekla je Cvijanovićeva za Glas Srpske.
Vidjeće, kaže, kako će se situacija razvijati u budućnosti, ali što se Republike Srpske tiče – ta novoizmišljena komisija ne postoji.
– Narodna skupština je jasno rekla da ona ne važi. Na snazi je i dalje ona komisija u sastavu kakav je bio u prethodnom periodu. Međutim, kao što sam već naglasila, njen rad se mora detaljno pretresti – istakla je Cvijanovićeva.
Prema njenim riječima, moraju se utvrditi sve neregularnosti, vidjeti da li postoji nečija odgovornost i konačno uvesti stvari u normalne okvire.
– To znači podvući crtu, utvrditi šta je do sada proglašeno kulturnim dobrom, šta se sa tim dobrima dešava i jasno definisati da ta komisija nema nikakvu izvršnu nadležnost na terenu. Ne postoji nijedan zakon koji kaže da ta komisija može da se miješa u pitanja urbanizma i građenja, da nameće ili ukida zabrane gradnje i blokira investicije na određenom prostoru. To su pravno nemoguće stvari – ukazala je Cvijanovićeva.
Nevjerovatno je, naglasila je, kako se olako dopušta potpuna uzurpacija ovlaštenja i ustavnih nadležnosti.
Ona je navela da postupak Bećirovića koji je podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH protiv veta koji je pokrenula, a Narodna skupština potvrdila pokazuje neku vrstu obijesti i pokušaj da se reaguje na svaki mogući način.
– Ustavni sud je često nastojao kreirati neka nova rješenja, pa se vjerovatno i sada računa na takav ishod. Međutim, ako pogledate dosadašnju praksu Ustavnog suda, vidjećete da je već bilo nekoliko apelacija na istu temu – konkretno u vezi sa Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika BiH – i da se sud svaki put oglasio nenadležnim – rekla je Cvijanovićeva za Glas Srpske.
Cvijanovićeva je navela da je njena obaveza bila da se obrati Narodnoj skupštini jer čitav proces koji je vodio do te sporne odluke o formiranju neke nove komisije, kao i namjera koja stoji iza nje, zapravo su štetni za Srpsku i prilično manipulativnog karaktera.
– Počinjem sumnjati da postoji namjera da se prikriju razne neregularnosti koje su u toj komisiji činili članovi iz FBiH, pa se sada pribjegava priči o povratku na neke „originalne postavke“ kako bi se tamo ponovo uveli stranci. U vezi sa tim poslom zaista ima mnogo neregularnosti – istakla je Cvijanovićeva.
Smatra da je došlo i do obmanjivanja Uneska kao značajne međunarodne organizacije odakle su izričito naglasili da žele znati na koji način i po kojim pravilima će raditi članovi te komisije, s obzirom na to da su izrazili negodovanje prema ideji da se komisija bavi pitanjima urbanizma i građenja.
– Pitali su kako je uopšte moguće da se to radi na takav način. Vidite do kakvih je sve uzurpacija tu došlo. Međutim, odavde su dobili jedan maglovit i, moram reći, potpuno neovlašten odgovor od strane šefa kabineta, koji nikada nije usaglašen među članovima Predsjedništva BiH – pojasnila je Cvijanovićeva.
Ona je naglasila da se svjedoči pokušaju uzurpacije ovlaštenja entitetskih institucija, koje po zakonu jedine treba da se bave planskom dokumentacijom i srodnim oblastima i da se kroz odluke o formiranju komisije pokušava nametnuti neka nova, neustavna struktura iznad njih.
– Ovdje se bavite stvarima koje predstavljaju našu istorijsku podlogu, našu tradiciju i sve ono što je utkano u naš kolektivni identitet. Primjetna je opasna tendencija da se sve ono što istorijski pripada Srbima ili Hrvatima podvede pod priču o nekakvom „zajedničkom dobru“ ili „zajedničkoj baštini“ – rekla je ona.
