Govor Milorada Dodika, predsjednik Republike Srpske, u Banskom dvoru u Banjaluci na dodjeli odlikovanja zaslužnim institucijama i pojedincima povodom 9. januara, Dana Republike Srpske:
Braćo i sestre,
Hristos se rodi!
Dame i gospodo, uvaženi laureati, dragi prijatelji Republike Srpske, najbolje kćeri i sinovi naše države,
Ponosan sam, zadovoljan i srećan zbog toga što danas povodom Dana Republike u ime Republike Srpske, njenih institucija i svih naših građana mogu da vam, dodjelom ordena i priznanja, iskažem našu zahvalnost, odam priznanje i najdublje poštovanje.
Ova ceremonija posvećena je prijateljima Republike Srpske, ljudima koji nisu iz naše države ali joj pružaju prijateljsku ljubav i podršku, ali jednako i najboljima od nas iz Srpske, onima koji su ostavili trag i koji nam pokazuju ispravan put kojima treba da idemo!
Dragi prijatelji Republike Srpske,
Obično se na svečanim prilikama i u toku naših susreta jedni drugima obraćamo navodeći titule, i obično je moja obaveza kao predsjednika da vam se obratim vašim titulama, ali danas se svima vama obraćama kao dragim prijateljima Republike Srpske.
Kao što čovjek vrijedi i snažan je onoliko koliko ima pravih prijatelja, tako se i država može mjeriti, prema svojim prijateljima. Prijatelji su oni koji stoje uz vas u svakoj prilici, oni za koje znate da će se odazvati u svakom pozivu u pomoć, ali i oni na čiji poziv se u uvijek odazivamo.
Republika Srpska danas se zahvaljuje našim prijateljima koje poštuje i uvažava cijeli svijet.
Zahvaljujemo se predsjedniku Vladimiru Putinu, svjetskom lideru, ali prije svega pouzdanom osloncu naše Republike. Zahvaljujući poziciji predsjednika Putinu i obnovljenoj snazi Ruske Federacije glas i stav Republike Srpske se čuje i uvažava, a zahvaljujući njegovom razumijevanju postavili smo temelje našeg očuvanja, rasta i razvoja u budućnosti.
Zahvalni smo ljekarima koji nisu iz Republike Srpske, ali su za nas uradili toliko da su sigurno postali članovi porodice koja se zove Republika Srpska i koja ih smatra prijateljima svoje kuće. Hvala Svetlani Vujović, Peteru Frigu, Milovanu Bojiću, Siniši Dučiću, Lazaru Angelkovom, Borisu Goronji kojima smo u ruke povjeravali zdravlje mnoge djece i odraslih iz Republike Srpske, a koji su se prema zdravlju naših građana odnosili kao prema svome vlastitom i koji nam pomažu u izgradnji snažnog zdravstvenog sistema same Srpske.
Hvala vam što su se zbog vas mnoga djeca i odrasli iz Republike Srpske vratili zdravi svojim domovima.
Ordene i medalje često povezujemo sa vitezovima, časnim i čestitim borcima, danas odajemo priznanje i onim našim prijateljima koji viteški služe istini, pravdi, kulturi ili obrazovanju. Koji viteški služe i viteški se bore za prave vrijednosti, a takvi su: Ljiljana Nikšić, Jovanka Lastić, Jevgenij Germanovič Vodolazkin, Patrik Bario, Žak Ogar i Dragoljub Acković.
Hvala i našem Siniši Mihajloviću, onom Siniši koji će zauvijek živjeti u mislima mnogih. Siniši koji je naš, ne samo zbog toga što njegova porodica živi u Republici Srpskoj, već i zbog toga što nas je svojim rezultatima mnogo puta usrećio, ali i svojim ljudskim kvalitetima pokazivao put pravog borca i čovjeka.
Osim naših prijatelja, danas se Republika Srpska zahvaljuje i svojim najboljim kćerima i sinovima, onima koji su nam bili i biće primjer i uzor.
Važne vrijednosti ideje koja se zove Republika Srpska su istina i pravda. Te dvije sestre u čijim vojskama su stajali i danas stoje mnogi naši sunarodnici. Jedan od onih koji je stajao u vojsci istine i kojem ćemo odati priznanje je Svetislav Stanojević, osnivač i prvi predsjednik Vrhovnog suda Republike Srpske.
Nisam prvi koji će se pozvati na poznatu misao da ako izgubimo kulturu nećemo imati šta braniti, a jedni od „čuvara vatre“ kulture Republike Srpske jesu Nikolina Friganović, Nikola Pejaković, Rade Radović, naš Aga – Dobrivoje Agatonović, naš Piksi – Aleksandar Stojković i Mladen Matović koji su ovdje sa nama.
Iza nas su tri godine u kojima smo strepili za zdravlje svakog našeg građanina, ali koliko god da smo brinuli, svu našu brigu olakšavali su nam naši ljekari i zdravstveni radnici.
Zahvalni smo onima koji su najzaslužniji što danas živimo u društvu u kojem smo skoro i zaboravili pred kakvim izazovima smo se našli u toku pandemije, a jedni od najboljih među njima jesu i ostaće Antonija Verhaz, Zlatko Maksimović i Mladen Duronjić koji su jedni od mnogih junaka iz našeg zdravstvenog sistema.
Naše društvo je sastavljeno od mnogih heroja i velikana, a obično odajemo priznanje onima koji su se upisali u besmrtne poput naših velikih junaka i vojskovođa ili naših najboljih naučnika, umjetnika i sportista.
Smatram da iz slave tih najvećih stoji duh naroda koji u sebi ima bezbrojne heroje nepoznate široj javnosti. Ti ljudi, oni koji se ne ističu u javnosti, ali koji svoj rad doživljavaju kao misiju za stvaranje boljeg društva su pravi heroji. Kada pred kraj dana dođemo kući, svako od nas može biti zadovoljan zato što živi u državi u kojoj se humanitarnim radom bavi Ljiljana Garača, u kojoj uspješan rad Zavoda za transfuziju krvi nikada nije upitan. Možemo biti ponosni i posvećen rad novinara poput onih u „Derventskom listu“, kao i na svaki školski čas na kojem zahvaljujući učiteljima i nastavnicima neko dijete nauči novo slovo, broj, važan datum iz naše istorije ili geografiju najljepše države u kojoj živi, ali prije svega nauči da bude dobar čovjek. Takvi ljudi su najsvjetlije kockice najljepšeg mozaika koji se zove Republika Srpska i hvala im što su danas ovdje sa nama.
Sa nama su danas oni koji su nas podsjetili da smo veliki narod i da je naša snaga u generacijama koje će tek doći. Kao što cilj svakog učitelja da učenika bude bolji od njega, tako i cilj svake generacije treba da bude da svaka naredna bude bolja od prethodne. Naša bokserka Sara Ćirković, virtuoz na harmonici Radovan Ivanović, najbolji sportista Republike Srpske Pavle Dujaković i njihove kolege koje danas primaju priznanje dokaz su da Srpsku nasleđuje generacija bolja od sadašnje, jednako kao i naši najbolji studenti i učenici osnovnih i srednjih škola kojima ćemo danas takođe odati priznanje.
Među nama i sa nama, danas je i jedan koji je iznad svih nas, onaj koji je jednako autoritet i uzor nama, našim prijateljima, ali i svima ostalima. Njegova svetost gospodin Porfirije je naš duhovni otac koji nam daje blagoslov pred najveće uspjehe, u kojeg gledamo kada tražimo odgovore na ona najteža pitanja i od kojeg dobijamo riječi utjehe u najtežim trenucima. Njegove poruke danas u sebi nose mudrost svih njegovih prethodnika, a Republika Srpska u svakoj od njih osjeti ljubav i najiskreniju pastirsku brigu i svako od nas može biti ponosna što će njegova svetost ponijeti Orden Republike Srpske na ogrlici.
Mislim da će mi njegova svetost oprostiti što ću na posebno mjesto istaći naša dva sunarodnika iz Čajniča. Ako bi me neko od vas ovdje prisutnih, u ovim zrelim godinama danas pitao na koga da se ugleda, odgovorio bih mu da se ugleda na najmlađe od nas, na Matiju i Pavla iz Čajniča. Ova dva divna dječaka koja su žrtvujući sebe spasila tuđi život su nam jednako uzor i inspiracija. Oni su djeca kakvu može da rodi samo Republika Srpska!
Još jednom želim da u ime građana i institucija Republike Srpske svima zbog kojih smo danas ovdje iskažem svoje najdublje poštovanje i zahvalnost za sve što su uradili.
Ponosni smo što ste baš vi dobitnici ordena i priznanja Republike Srpske,
Hvala vam!
