Autorski tekst Poskok.info
Kad ti oduzmu mandat, a ti sazoveš referendum – to je stil.
Kad te izbace iz funkcije, a ti okupiš narod – to je moć.
Kad te optuže jer ne priznaješ zakon čovjeka koji ne postoji – to je Balkan.
A kad odgovoriš glasanjem – to je Zapad. Ili ono što bi trebalo da bude.
Dodik je izabrao referendum. Ne zato što mu je do demokratije, nego zato što zna da u ratu narativa više ne prolazi silikonska tišina. Nisu ga uspjeli srušiti u sudnici. Sad pokušavaju u tabloidima. A on odgovara narodom. Ne šutnjom. Ne optužbom. Nego – glasačkom kutijom.
To nije referendum o Dodiku. To je referendum o suverenitetu.
To je referendum o pitanju: Smije li te Šmit smijeniti bez izbora, bez mandata, bez pitanja?
Ako odgovor bude ne – sve pada. Ne pravno. Politički. Jer Šmit tada više nije predstavnik. Postaje tehničar. A Dodik nije optuženik. Postaje simbol. Ko god misli da referendum ne znači ništa – neka pogleda zadnje tri decenije evropske istorije. Brexit je bio referendum. Katalonija je bila referendum. Grčka kriza – referendum.
Referendum ne mijenja zakon. Mijenja percepciju.
I zato Dodik ide na referendum. Jer zna da ako ode na izbore – priznaje da je prethodni mandat oduzet. Ako ne ode – ostaje u limbu. Ali ako ode na referendum – priča se resetira. Nema SIP-a. Nema sudije. Nema visokog predstavnika. Samo narod. I pitanje.
U međuvremenu, Zagreb šuti. Mostar ne postoji. Sarajevo slavi. A Šmit bježi po hodnicima UN-a, ne zato što ne zna engleski – nego zato što zna da nema papir. Taj papir je imao samo jednom. Kad je predavao radove u Bundestagu.
Za to vrijeme, u Banjaluci se kuva nešto opasno – politička mobilizacija iz nužde. Referendum nije demokratski luksuz. To je posljednje oružje u borbi protiv diskretne kolonizacije. Jer kad ne možeš zakon – ideš emociju. Kad ne možeš sudiju – ideš glasača. Kad ti zabiju pravnu bombu – ti odgovoriš ljudskim štitom.
Ako referendum prođe, Dodik će i dalje biti pod sankcijama. Ali više neće biti sam. Biće predsjednik naroda, ne samo entiteta.
I onda više neće biti važno ko je Šmit. Jer onda dolazi pitanje: Ko je dao Šmitovom narodu pravo da bira predsjednika drugome?
