Vlada pod kontrolom Alije Izetbegovića i Hrvatska, u prisustvu predsjednika SAD Bila Klintona, potpisale su 18. marta 1994. godine u Vašingtonu sporazum o muslimansko-hrvatskoj federaciji u BiH.
Ova federacija, preimenovana u Federaciju BiH (FBiH), kasnije je Dejtonskim sporazumom postala jedan od dva entiteta u bivšoj jugoslovenskoj republici BiH.
Sporazum su potpisali tadašnji Iztebegovićev premijer Haris Silajdžić, hrvatski ministar inostranih poslova Mate Granić i predsjednik Herceg-Bosne Krešimir Zubak.
Ovim sporazumom dogovoreno je primirje između Hrvatskog vijeća odbrane i muslimanskih snaga koje su sebe nazivale – „armija republike BiH“.
Takođe, ukinuta je Herceg-Bosna i dogovoren kantonalni sistem teritorija pod kontrolom muslimanskih i hrvatskih snaga.
Tada je dogovorena da ta federacija bude podijeljena na deset kantona. Kantoni su uvedeni da bi se spriječila dominacija jednog naroda nad drugim.
Vašingtonski sporazum trebalo je da bude samo prva faza dogovora, a druga je bila i uključivanje Republike Srpske u pregovore.
Kako Republika Srpska nije željela da ulazi u kantonizovanu BiH, već samo kao ravnopravna republika, u Dejtonu je BiH sastavljena iz dva konstitutivna dijela – Republike Srpske i FBiH, te tri ravnopravna i konstitutivna naroda.
