Istoričari i advokati: Đukanović prikazao tragično neznanje u nastupu koji je obilovao i lažima i nebulozama

Predsjednik Crne Gore i lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović je na sinoćnoj sjednici parlamenta, komentarišući Zakon o slobodi vjeroispovijesti, kazao da ideja ”obnove Crnogorske pravoslavne crkve ima puno istorijsko utemeljenje, ali da se ovim Zakonom pravno uređuje položaj vjerskih zajednica u jednoj demokratskoj državi.”

Posebno, Đukanović je istakao da su sve crkve u Crnoj Gori prije 1918. godine bile država svojina.

– Godine 1918. u pravnom sistemu Crne Gore ne postoji akt kojim je drugačije definisana imovina crkve nego kao državna. Data na upotrebu crkvi i precizno se predviđa da je niko ne može prodati bez prethodne odluke državnog organa – rekao je on.

Isto tako, iznio je i netačne podatke kada je rekao da 1918. godine Srpska pravoslavna crkva nije postojala, već da je ona nastala 1929. godine, a da je 1918. godina postojala isključivo Crnogorska pravoslavna crkva.

Međutim, na ovo izlaganje su reagovali sagovornici portala IN4S ocjenom da je Đukanović demonstrirao potpuno neznanje, a da se u svojstvenom maniru koristio lažima, podvalama i paradoksalnim iskazima.

Poslanik Nove srpske demokratije Budimir Aleksić zatražio je od Đukanovića da pokaže bilo kakav dokument kojim bi potvrdio sve ove navode.

– Zanima me koji on ima dokument o tome, da to svjedoči da je tako. Ako Boku kotorsku oni uopšte računaju u današnju Crnu Goru, i ako su na stanovištu da je Boka dio Crne Gore, onda treba da znaju da su sve crkve i sva imovina pravoslavne crkve na tom prostoru jasno upisane. Postoje dokazi, da je Boka bila pod okupacijom Autsrougarske koja je vodila admisnistraciju i vlasničke knjige. Te knjige i ti dokumeneti jasno pokazuju da je sva imovina pravoslavne crkve na prostoru nekadašnje Boke pripadala pravoslavnoj srpskoj eparhiji koja se nekad zvala Dalamtinsko-bokotorska. A u ostalim djelovima Crne Gore, Morače, Pive i ostalih hramovi nigdje nema da piše da je bilo državno vlasništvo u doba Knjaževine i Kraljevine Crne Gore – pojasnio je Aleksić.

On je istakao da je Đukanović iznio brutalne izmišljotine i kada je kazao da je 1918. godine postojala Crnogorska pravoslavna crkva.

– Nikada ta sintagma i naziv jedne takve ustanove ili organizacije ne figurira u dokumentima. Nigdje nećete naći da piše Crnogorska pravoslavna crkva. Poslanik Dragutin Papović je rekao pet minuta prije Đukanovića da su Njegoš i Petrovići bili Srbi i da je njihova crkva nesporna. Znači, ako su vladike Petrovići po interpretaciji i tvrdnji poslanika DPS bili Srbi, onda je mitropolija na čijem su čelu bili – srpska – rekao je Aleksić.

Ugledni podgorički advokat Vladan S. Bojić, odnedavno i predsjedavajući Pravnog savjeta IN4S, kazao je da prvo treba pitati Đukanovića direktno pitati: Da je postojala državna svojina nad crkvama, zašto bi OIZ članom 719 ograničavao pravo svojine (svoje) državne svojine, tj. kakvo je to ograničenje prava svojine svojim ograničenjem samim?

On je istako da je sve što je kazao Đukanović nebuloza i da tu ne treba prava, sem zdravog razuma.

– Ovo je sve u svojini MCP jer po kanonima i ustavima pravoslavnih crkava a i rimikatoličkih i neki manastir, crkva ili bogomolja ima pravni subjektivitet. Jedino što kod svojine MCP postoji “ograničenje” prava raspolaganja, tj. otuđenja i opterećenja po članu 419 OIZ. Samo pravni analfabeta može izjednačavati “ograničenje” prava svojine MCP od samog prava svojine MCP – pojašnjava advokat Bojić.

S druge strane, dodaje on, u kojem tom članu dijela i cijelog OIZ gdje god se i pominje državna svojina piše ijedno slovo da je ijedna crkva držvna svojina?

– OIZ je važio do 1. oktobra 1890. pa sve do tada nijednu crkvu niko nije podržavio niti čak i pomislio da bude ili bi mogla biti državna ili čak društvena svojina. Onog što u zakonu nema, ono što u njemu ne piše, ne može se dopisivati, jer bi to bio falsifikat. Iz inserata teksta OIZ tačno piše šta je čije – kaže Bojić, dodajući da predsjednika zbunjuje to što piše ograničenje raspolaganja, tj. da je MCP potrebna “naročita saglasnost” ako neku crkvu želi da proda. Pa bi logičkim redom produžio pitanje: A zašto bi trebala državi posebna državna saglasnost za prodaju državne svojine? Čemu služi saglasnost za prodaju nečega što je tvoje? Ničemu. To je potvrda da je to pravo svojine tog drugog (MCP) kome država daje saglasnost za prodaju. Najtvrđa potvrda prava svojine MCP. Takvo ograničenje postoji u svim zakonima o nepokretnosti kulturnih dobara/spomenika/baštini sveta – kaže Bojić.

• 

• 

• 

• 

• 

Primjer za pravni bukvar

– Ako Milo ima pravo svojine na stanu a samo da bi ga prodao treba mu saglasnost Acova, čije je pravo svojine na stanu, Milovo ili Acovo? Naravno, Milovo. Aco može samo da spriječi prodaju. Nešto nalik na pravo preče kupovine, samo što je kod kulturnih dobara a i kod crkava to ograničenje uspostavljeno iz drugačijih razloga. To je sva pravna priča. Ostalo je blebetanje za kafane, raspisanije i dvoru lagodne kuloare – rekao je Bojić.

Bojić je na kraju ironičan bio, kazavši da pismen čovjek uvijek i pažljivo čita, a nepismen sluša.

– Zato pismen čovek razmišlja svojom glavom, a nepismen – tuđom. Predmetna javna prepirka, šta je čije, i ovde je uzrokovana ali i jasno definisana upravo time – rekao je.

Markuš: Dukljanski Montenegrini neprestalno lažu i obmanjuju

Istoričar i publicista Jovan Markuš komentarišući Đukanovićevu izjavu, rekao je da „dukljanski Montenegrini neprestalno lažu i obmanjuju narod da je 1918. godine ukinuta Crnogorska pravoslavna crkva koja nikada nije ni postojala“.

– Postojala je i postoji Pravoslavna mitropolija crnogorska kojoj je poslije 1918. pod jurisdikciju ponovo pripalo i primorje, tako da u suštini nosi stari naziv Pravoslavna Mitropolija crnogorsko – primorska. Inače prvi pomen u istoriji Crne Gore da se jedan mitropolit tituliše kao crnogorski i primorski imamo 1504. godine kada se mitropolit Roman potpisuje kao : „Roman vladika crnogorski i primorski“. Postoji sačuvan zapis u Molitvenika iz 1504, rukopisne knjige koja se danas nalazi u bečkoj tj. austrijskoj Nacionalnoj biblioteci pod br. 79 (ONB cod. slav. 79) – rekao je Mrkljuš.

Kako se zvanično nazivala Pravoslavna crkva u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori do 1918. sami pogledajte i uvjerite se što piše na pečatu iz tog vremena i crnogorskom kalendaru „Grlica” iz 1891. godine.

• 

•