Gotovo 80 odsto anketiranih građana u Republici Srpskoj ne želi da BiH uđe u NATO, dok je raspoloženje za ulazak u EU „na klackalici“ – sve to je posljedica pojačanih pritisaka iz političkog Sarajeva i nekih krugova u SAD i EU da se mijenja politička struktura BiH i oduzimaju nadležnosti Srpske.
Ovo istraživanje Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjaluci pokazuje da znatna većina stanovnika Republike Srpske nije za opcije koje bi da delegitimizuju Srpsku i pretvore je u praznu ljušturu.
Konstantna kuknjava političkog Sarajeva Briselu da, ne pitajući Srbe za mišljenje, uzme BiH pod NATO okrilje, te da Vašington i politički vrh EU učine isto sa revizijom Dejtonskog mirovnog sporazuma izaziva na 49 odsto teritorije BiH sve veće odbijanje i, istovremeno, kontraproduktivno utiče na odnose u BiH – i političke i nacionalne.
Ovo ispitivanje na najbolji način pokazuje koliko je zadiranje u Dejtonski ugovor opasan posao i kako malo treba da se naruši ionako mizeran stepen povjerenja između tri nacionalne zajedice u BiH, koji se od 1992. godine nije značajno popravio.
Pokušaji nasilnog dokazivanja kako je Srpska „popustila“ i prihvatila ulazak u NATO, prozivanja srpskih predstavnika u Sarajevu, medijski linč kojem je srpski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik konstatno izložen u sarajevskim medijima, ali i slučaj Komšića, ponovo su „otvorili oči“ stanovništvu Srpske, pokazujući prave namjere političkog Sarajeva.
Ako je očekivano da Srbi, nakon bombardovanja i Srpske i Srbije, koje je zatrovalo vazduh i nanijelo enormnu ekonomsku štetu, odbiju bilo kakav ulazak u tu alijansu, određeni zazor srpskog naroda prema EU direktna je „zasluga“ nekih međunarodnih institucija koje su uslovljavanjem i prijetnjama Srpskoj evropsku opciju degradirale u srpskim očima.
Niko ne želi da bude dio nečega što prijeti da ga nasilno mijenja ili uslovljava. Pogotovo kada to traje godinama.
Ako Brisel želi BiH u sastavu EU (a nikada nije bila manja zainteresovanost u Uniji za prijem novih članova), onda je mora prihvatiti onakvu kakva jeste – sa dva široko autonomna entiteta i konstitutivnošću tri naroda.
U protivnom, čak će i ankete postati nepotrebne jer je otpor Srpske i Srba prema prijetnjama ukidanjem nadležnosti sve opipljiviji i nikakvi „srpski Komšići“ taj jaz neće moći da promijene.
Ne treba zaboraviti ni „zasluge“ Ustavnog suda BiH, koji je postao instrument za izmjenu Ustava i ispunjavanje želja političkog Sarajeva.
Odluka o izuzimanju zemljišta u Republici Srpskoj jedan je od velikih razloga za ovakve političke stavove u Srpskoj, koje će potvrditi i svaka buduća anketa.
Tvrditi da konstitutivni entitet Republika Srpska i konstitutivni narod Srbi nemaju svoje zemlje za raspolaganje, a očekivati njihovu saradnju u bilo čemu – nije više politički, već medicinski fenomen.
Istraživanje Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjaluci posljednja je opomena svima koji bi da se bave politički avanturizmom i koji pozivaju na mijenjanje Dejtonskog sporazuma po svom nahođenju.
Članstvo u NATO-u nije niti će biti interes Republike Srpske i Srba, dok je saradnja najveći mogući stepen tih odnosa.
Sa EU stvari stoje drugačije jer su Srbi evropski narod. Ali, Unija mora da prihvati BiH kakva zaista jeste, a ne kakvu želi političko Sarajevo, a ne može da je ostvari, pa bi da za njega to odradi Brisel.
Ispitivanje raspoloženja građana u Republici Srpskoj prema NATO-u i EU dokazuje staru narodnu izreku: „Kakav si ti prema meni, takav sam je prema tebi“.
