I dok bošnjački političari uporno i sve otvorenije napadaju Republiku Srpsku i njene ustavne institucije, posebno predsjednika Srpske, Narodnu skupštinu i Vladu, dotle neki srpski opozicionari sve više prisluškuju zvuke političko-sarajevske horske pjesme „Ustav – to sam ja, Kristijan Šmit“.
Piše: Milorad Gutalj
Premijer Federacije BiH (FBiH) Nermin Nikšić „slavodobitno“ se pridružio „rušenju“ nove Vlade Republike Srpske, „zaboravljajući“ da je njegov kabinet izabran voljom Kristijana Šmita.
Nikšićeva vlada formirana je Šmitovom odlukom, bez obzira što su nedostajali potpisi saglasnosti predsjednika FBiH Lidije Bradare i jednog od potpredsjednika tog entiteta. Na poziv Nijemca, koji se ponaša po načelu „Ustav – to sam ja“, Parlament FBiH potvrdio je „Šmit-Nikšićevu vladu“.
Čudno je da se Nikšić nije zapitao koliko je legitimna Vlada na čijem je čelu, već je odmah reagovao na formiranje nove Vlade Republike Srpske, izjavljujući da „nema saradnje“.
Novoimenovani premijer Republike Srpske Savo Minić reagovao je na Nikšićev stav, istakavši da je saradnja vlada Srpske i FBiH uslov opstanka BiH.
– Žao mi je što je Nikšić politikantstvo stavio ispred saradnje i funkcionisanja sistema. Ako je tako odlučio, neka sačeka odluku nadležnih institucija. On dobro zna da bez saradnje entiteta nema ni BiH – poručio je Minić.
Bošnjački političari, bez obzira sa kog nivoa dolazili, ohrabreni samozvanim Šmitom, odvažili su se da se sve više miješaju u unutrašnja pitanja Republike Srpske, predlažući čak koga će ko da kandiduje za predsjednika Republike Srpske, iako Srpska ima svog legalno i legitimno izabranog predsjednika Milorada Dodika.
To što stranac-samozvanac nema ni ovlašćenja niti prava da mijenja Ustav i kreira zakone, ustavnim i neustavnim organima BiH ne smeta da strogo rade po njegovoj želji, čime direktno negiraju ustave BiH i Republike Srpske i horski pjevaju „Ustav – to sam ja, Kristijan Šmit“.
Tom horu se nedavno pridružio i Željko Komšić, koga su Bošnjaci izabrali za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, prijedlogom da bi bilo „najrealnije da SNSD za predsjednika Republike Srpske kandiduje Draška Stanivukovića“?
Komšić se usudio da SNSD-u predlaže šta treba da radi, a ne smije ni pod pratnjom policije kojom rukovodi Ramo Isak niti pod stražom dijela Oružanih snaga BiH kojim komanduje Zukan Helez, otići u bilo koje hrvatsko mjesto u nekadašnjoj Herceg-Bosni, jer je tamo proglašen nepoželjnim.
Time je Komšić ponovo pokazao da je u političkom smislu minorna osoba koju Bošnjaci biraju u inat Hrvatima i političar kojeg niko ništa ne pita niti ga ko primjećuje na političkoj sceni dalje od federalnog Sarajeva.
I dok bošnjački političari uporno i sve otvorenije napadaju Republiku Srpsku i njene ustavne institucije, posebno predsjednika Srpske, Narodnu skupštinu i Vladu, dotle neki srpski opozicionari sve više prisluškuju zvuke političko-sarajevske horske pjesme „Ustav – to sam ja, Kristijan Šmit“.
Za sada ostaje nada da i oni neće propjevati ovu horsku pjesmu niti tajno učestvovati u orkestru kojim, uglavnom, diriguje Šmit.
Šmit i njegov pravni haos koji je posijao u BiH na kraju će otići sa ovih prostora, kao što su otišli i njegovi poraženi preci, ali će, kao što to uvijek biva, iza njega ostati šmitomanija i šmitići koji će žaliti za njegovim odlaskom i čekati povoljan trenutak da rade protiv svoje zemlje.
