Vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić rekao je da je zloglasni logor za Srbe „Silos“ u Tarčinu kod Sarajeva bio mjesto u kojem je čovječnost svakodnevno umirala, a bol postao način života.
– Tortura je bila i samo jedan jedini dan proveden u ovom zloglasnom logoru. Teško je, gotovo nemoguće, i zamisliti kakve su muke, glad, strah i poniženje preživljavali zatočenici u tom kazamatu punih 1.300 dana samo zato što su bili Srbi – rekao je Nuždić Srni.
On je istakao da je svakodnevna tortura, sistematsko izgladnjivanje, brutalna premlaćivanja, psihička iživljavanja i prisilni rad bili svakodnevnica u „Silosu“.
Nuždić je rekao da je kroz ovaj logor prošlo oko 600 Srba, a mnogi od njih nisu preživjeli surove uslove i nečovječna zlostavljanja. Oni koji su izašli živi, ostali su sa trajnim ožiljcima na tijelu i duši, a mnogi od njih su kasnije preminuli.
On je podsjetio da se Haški tribunal nikada nije ozbiljno bavio logorima za Srbe, iako ih je, prema podacima Republičkog centra, samo na području Sarajeva bilo više od 200, među kojima i „Silos“ – jedan od najmračnijih simbola stradanja srpskog naroda.
Nuždić ukazuje da je „Silos“ formiran u maju 1992. godine i nastavio je da postoji više od dva mjeseca nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, ističući da su mnogi logoraši prije toga prošli kroz čitav sistem sarajevskih logora, noseći patnju iz jednog kazamata u drugi.
– Iako se Sud BiH bavio zločinima počinjenim nad Srbima u logoru „Silos“, konačan epilog je poražavajući – svega sedmorica osuđenih na sramotne kazne. Stoga je naša obaveza da ne zaboravimo – poručio je Nuždić.
Nuždić je rekao da će Republički centar tokom ove godine objediniti sve podatke o sarajevskim logorima i javnosti prezentovati najpotpunija, argumentovana i dokumentovana saznanja, jer je istina dug prema žrtvama i obaveza prema budućnosti.
U utorak, 27. januara, biće obilježeno 30 godina od raspuštanja zloglasnog logora za Srbe „Silos“ u Tarčinu, na području opštine Hadžići, u kojem je u proteklom ratu bilo zarobljeno oko 600 srpskih civila, od kojih su 24 umrla zbog posljedica prebijanja, torture i mučenja glađu.
