Jednostran odnos pravosuđa BiH prema žrtvama i neprocesuiranje počinalaca zločina nad srpskim narodom, a kontinuirana salušavanja članova porodica ubijenih Srba u tužilaštvu i njihovo maltretiranje neprihvatljivi su za srpski narod, rekli su učesnici obilježavanja 33 godine od stradanja mještana Skelana kod Srebrenice u posljednjem ratu.
Učesnici skupa su ukazali da pravosuđe svojom pristrasnošću izaziva najveće nepovjerenje i razdor u BiH.
Povodom 33 godine od stradanja Srba danas je služen parastos, odata počast žrtvama, prislužene svijeće i položeno cvijeće kod Centralnog spomenika u Skelanima.
Parastos je služen za 305 srpskih stradalnika iz ovog mjesta i okolnih sela u proteklom ratu, od kojih je 69 ubijeno 16. januara 1993. godine.
Načelnik opštine Srebrenica Miloš Vučić rekao je da Srbi nikada neće odustati od istine i pravde i utvrđivanja odgovornosti onih koji su počinili zločin nad Srbima u Skelanima i okolini, a koji su ubijali djecu i žene.
– Sjećanje na srpske žrtve je neophodno njegovati i prenositi istinu mlađima da ne dožive sličnu sudbinu – istakao je Vučić.
On je postavio pitanje Tužilaštvu i Sudu BiH, zašto niko za 33 godine nije odgovarao za počinjeni zločin u Skelanima i još mnoštvo masovnih zločina nad Srbima u srednjem Podrinju.
Vučić je rekao da su te zločine počinile muslimanske oružane snage iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića, koji se, umjesto da odgovara za zločine, tretira kao heroj u Federaciji BiH.
– Dok je takav pristrasan i neobjektivan odnos pravosuđa prema žrtvama i zločincima ne može se govoriti o povjerenju, pomirenju i suživotu u BiH, niti o njenoj perspektivi – naglasio je Vučić.
On je podsjetio na velika srpska stradanja u Podrinju u posljednjem ratu kada je nastaradao najveći broj civila, što govori o genocidnim namjerama muslimanske strane.
– Nažalost, niko za te zločine još nije odgovarao. Za zločine su suđeni samo Srbi, iako nikada nisu ubijali civile, a ovdje su masovno ubijani srpski civili, ali međunarodni i Sud BiH ignorišu tu činjenicu – istakao je Vučić.
On je rekao da je srpski narod u Srpskoj i Srbiji i danas izložen ogromnim pritiscima, da Sud BiH sudi predsjedniku Srpske Miloradu Dodiku za to što je poštovao odluku Narodne skupštine Republike Srpske, a ne nelegitimnog stranca.
– Kada su bili jedinstveni, Srbi su se uvijek oduprli svim pritiscima i zato pozivam na srpsko jedinstvo koje je garant uspješnog odupiranja zapadnim i pritiscima iz Sarajeva – zaključio je Vučić.
Predsjednik Udruženja veterana iz Skelana Branislav Gligić bio je učesnik događaja 16. januara 1993. godine kada je okolna sela i Skelane napala 128. muslimanska divizija iz Srebrenice.
– Skoro cijela divizija, odnosno više od 10.000 muslimanskih vojnika krenulo je na jedan manji srpski bataljon i upali su u sela praveći masakr, pokolj, pljačku i paljevinu. Ubijali su sve redom – prisjetio se Gligić.
On je istakao da su skoro svi poginuli u Skelanima bili civili i da su ubijeni dok su bježali prema Drini, na mostu prema Bajinoj Bašti u Srbiji ili preplivavajući Drinu.
– Ovdje je počinjen genocid. Ovdje je u ratu pobijena trećina stanovnika bivše opštine Skelani i to dvije trećine civila, a niko nije odgovarao. Ne može to tako, od ovakve države nema ništa i nema suživota ako se jednima sudi, a drugi se štite i opstruiše podizanje optužnica za zločine nad Srbima u ovom kraju – poručio je Gligić.
Članovi porodica nastradalih ne žele da govore o radu pravosuđa BiH u koje su izgubili povjerenje i sve se svodi na zaključak da „svjedoci umiru, a pravde još nema i da pravosuđe svjesno opstruiše procesuiranje počinilaca zločina nad Srbima“.
Od 305 ubijenih Srba iz Skelana i okolnih sela u posljednjem ratu više od polovine su bili civili, žene, djece i starci.
Nastavljajući etničko čišćenje srednjeg Podrinja i uništavanje svega što je srpsko, započeto u aprilu 1992. godine, jake muslimanske snage od nekoliko hiljada vojnika iz Srebrenice, pod komandom Nasera Orića, napale su u zoru 16. januara 1993. godine srpska sela oko Skelana.
Muslimanske jedinice upale su u sela prije svanuća, ubijale i klale civile na spavanju u njihovim kućama, pljačkajući i uništavajući sve što su stigle.
Tog dana ubijeno je 69 stanovnika ovog kraja, a dvije trećine nastradalih bili su civili, među kojima i nekoliko djece.
Ranjeno je 165 mještana. Od 30 zarobljenih, polovina nije preživjela mučenja u srebreničkim kazamatima, a četvoro se još vode kao nestali.
Stanovnici su tražili spas u povlačenju prema graničnom mostu ka Bajinoj Bašti u Srbiji, dok su neki pokušali spasiti živote preplivavanjem Drine.
Most na Drini, preko kojeg se civilno stanovništvo jedino moglo prebaciti u Srbiju, bio je pod stalnom mitraljeskom i snajperskom vatrom i postao je srpsko stratište, pa je u pokušaju bjekstva na mostu i u njegovoj blizini nastradalo najviše civila, kao i u talasima hladne Drine.
Najmlađa žrtva bio je petogodišnji Aleksandar Dimitrijević, a njegov brat Radislav imao je 11 godina. Sa majkom Milicom pokušali su izbjeći u Bajinu Baštu, ali su kod graničnog mosta pogođeni neprijateljskim kuršumima.
Gordana Sekulić ubijena je na mostu, a njena dva sina su preživjela i danas žive u Srebrenici sa ocem Mirkom.
Tada maloljetni Cvetko Ristić iz Kušića ostao je bez cijele porodice, kuće i imovine. Ubijeni su mu roditelji, sestra, a bratove posmrtne ostatke još nije pronašao. Kuća mu je obnovljena 16 godina nakon rata.
Nakon uništavanja više od stotinu srpskih sela i zaselaka u bratunačkoj i srebreničkoj opštini tokom 1992. godine, muslimanske snage predvođene Orićem, na Božić 1993. godine zauzele su Kravicu i još nekoliko srpskih sela u njenom okruženju, počinivši stravičan masakr nad civilnim stanovništvom.
Devet dana kasnije uslijedio je sveobuhvatan napad na Skelane i okolna sela uz učešće više hiljada pripadnika muslimanskih jedinica i, prema Orićevom planu, to je trebalo da bude završni udarac srpskom narodu i njegovo uništenje ili potpuni progon sa prostora srebreničke opštine i lijeve obale Drine.
Za ta dva dana, na Božić u Kravici i 16. januara u Skelanima Orićevi dželati ubili su 118 Srba od kojih više od polovine civila i ranili čak 345 osoba od kojih su dvije trećine bili civili.
Nastojeći da zatru sve što je srpsko na ovom području, muslimanske snage su tog dana opljačkale i spalile srpska sela Ćosići, Kostolomci, Klekovići, Božići, Blažijevići, Kolari, Zečevići, Kušići, Stajšići, Maltaši, Stublovi, Arapovići, Bujakovići, Liješće, dio srpskih Skelana i još nekoliko sela.
Nisu stigli do Crvice i njenih zaselaka, te Petriče i to su jedina srpska sela u srebreničkoj opštini koja nisu spaljena u proteklom ratu.
Za brojne masovne zločine koje su muslimanske snage počinile nad Srbima u Podrinju, pa i za ove u Skelanima, niko nije odgovarao, a nisu bili obuhvaćeni ni optužnicom protiv Orića u procesu koji se okončao njegovim oslobađanjem u Sudu BiH.
Dodik: U jednom danu ubijeno 30 odsto stanovništva Skelana, to se ne smije zaboraviti
Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik izjavio je danas da je u Skelanima u jednom danu ubijeno 30 odsto stanovništa tog mjesta i da to ne smije biti zaboravljeno.
Dodik je istakao da ubiti 30 odsto stanovništva jednog mjesta mogu samo zločinci, navodeći da je takve predvodio i komandovao im Naser Orić.
– Kao ljudi ne smijemo da zaboravimo stradanje u kojem su ubijana i djeca samo zato što su Srbi i što su pravoslavne vjere. Moramo da se podsjetimo da su birali da ubijaju Srbe kada su naši praznici – rekao je Dodik u Skelanima gdje je služen pomen za 69 ubijenih na današnji dan prije 33 godine.
Dodik je ocijenio da slijepi stranci i politički motivisano pravosuđe u Sarajevu ne primećuju zločin nad Srbima u Skelanima.
– Sud BiH nema nikakvog ustavnog osnova, tu je da bi proganjao isključivo Srbe – istakao je Dodik i dodao da svi Srbi, koje su zbog zločina potraživali međunarodni i domaći sudovi, sada po zatvorima, i to mnogi nepravedno.
Napomenuo je da u Sarajevu ne oklijevaju da sude predsjedniku Republike i kada računaju da su nešto postigli onda se smire kao što su sada, da bi narednih godina opet procesuirali jednog najviđenijeg među nama za ništa.
– Svijet je u totalno neredu, a nas ovdje hoće da potpuno uključe i podrede Sarajevu kao političkom centru moći koji će sakrivati ovakve zločine – rekao je Dodik.
Uvjeren je da je njihov kraj došao, a od srpskog naroda zavisi da li će ostati predmet njihovih ambicija ili će se okupiti i reći da ne žele da živimo sa onima koji čuvaju zločince.
On je dodao i da je Republika Srpska učinila i više nego što je mogla u pogledu podrške porodicama poginulih boraca, ali da i dalje postoje oni kojima se treba pomoći, što će biti i učinjeno.
Ukazao je da se pokušava obezbijediti da imaju krov nad glavom, jer su mnogi morali da napuste kuće, a mnogima su izgorjela imanja.
– Republika Srpska je svih ovih godina riješila preko 50.000 stambenih objekata, a i putem bespovratne podrške za stambenu izgradnju pomogla je dodatnih oko 30.000 porodica što govori o tome da nismo oklijevali – naglasio je Dodik.
Dodik je istakao i da se svake godine u budžetu Republike Srpske planira stavka za podršku porodicama poginulih.
On je naveo da je najvažnije održati podršku ljudima koji vode Republiku Srpsku, jer je ona sigurnost za svakoga.
– Okupite se oko Republike Srpske – zaključio je Dodik.
