Prema posljednjem popisu stanovništa u Hrvatskoj živi samo 123.892 Srba ili 3,2 odsto od ukupnoj broja stanovnika. To je tri puta manje nego prema posljednjem prijeratnom popisu 1991. godine. Jedan od razloga je protjerivanje više od 220.000 Srba u vojnoj operaciji „Oluja“. S obzirom na to da je sve manje Srba u ovoj državi i da su njihova prava minimalna, nameću se pitanja – da li je „Oluja“ nastavljena i nakon „Oluje“ i zašto su Srbi u Hrvatskoj svedeni na statističku grešku?
– Najtragičnije što se desilo, jeste ono što su životi odneseni – kaže Savo Štrbac, direktor Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“.
A brojevi odnesenih života su neumoljivi: 1.903 ubijene i nestale osobe tokom i nakon akcije „Oluja“. Civila 66 odsto. Gotovo dvostruko više od postotka civila u ukupnom broju žrtava tokom rata, na srpskoj i na hrvatskoj strani.
– Čak tri četvrtine je starije od 60 godina. A među ženama, čak četiri petine su starije od 60 godina. To jesu zapravo te crne brojke – dodao je Štrbac.
Brojke, doduše preliminarne, saopštili su i iz Hrvatske. Zbrajala ih je nevladina organizacija „Dokumenta“. Identitifikovane su 2.353 žrtve „Oluje“, uglavnom srpske nacionalnosti. Predstavljajući rezultate, iz ovog centra čulo se i ono što se u Hrvatskoj gotovo nikada nije čulo – „Oluja“ ima lice i naličje.
– „Oluja“ se slavi kao pobjeda, a tako će se uskoro slaviti i mimohodom u Zagrebu. S druge strane rata, vezana je za egzodus, uz ubijanje civila, uz nerazjašnjene sudbine nestalih – kaže Vesna Teršelić, rukovodilac „Dokumente“ – Centra za suočavanje sa prošlošću.
Tako se u susret obilježavanju 30 godina od progona i stradanja Srba u „Oluji“, makar u jednoj NVO u Hrvatskoj, pričalo i o srpskim žrtvama. A bilo ih je 1.747, prema podacima „Dokumente“.
– Što se tiče žrtava srpske nacionalnosti, najviše je civila 1.055 i 472 vojnika. Najveći broj hrvatskih žrtava otpada na vojnike, 371, a bilo je i 60 civila – istakao je Nikola Mokrović, koordinator istraživanja.
Brojevi su neumoljivi i kada je riječ o sadašnjoj srpskoj zajednici u Hrvatskoj. Od prijeratnih 581.633 Srba, taj broj, prema popisu iz 2021. godine, pao je na 123.892, što je tek 3,2 odsto stanovnika. Ako je suditi po statistici, umanjivanju prava Srba, njihovoj nasilnoj asimilaciji, „Oluja“, čini se, nije završena u avgustu 1995. godine.
– Mi imamo isto obilježavanje sjećanja na žrtve „Oluje“ o kojima niko ne govori. O tim ljudima, kao da nisu postojali. Kao da je 2.000 ljudi… Ne znam… Mmislim, da neko posiječe 2.000 stabala, da bi se o tome pričalo. Ali, oni su Srbi vjerovatno, nemaju pravo i potrebu da se o njima priča – naglasio je Srđan Kolar, zamjenik gradonačelnika Vukovara, predstavnik Srba.
Nemaju pravo na zaposlenje, pismo, spomenike, povratak na kućno ognjište. A povratka i ostanka, smatraju pravnici, možda bi i bilo, da postoji bar jedna presuda hrvatskim generalima za zločine počinjene u „Oluji“. Ali nema je, ni 30 godina nakon ove operacije.
