Fudbaleri Čelsija pobijedili su Real Betis u finalu Lige konferencije, rezultatom 4:1. Tim iz Londona je postao prvi u istoriji koji je osvojio sva Uefina takmičenja.
Finale Lige konferencije u Vroclavu donijelo je spektakl i veliko uzbuđenje, završeno ubijedljivom pobedom Čelsija nad Real Betisom rezultatom 4:1, iako je prvo poluvreme nagovještavalo sasvim drugačiji ishod.
Betis je na poluvremenu vodio sa 1:0 i djelovao stabilno, engleski tim je u nastavku demonstrirao silu, ritam i kreativnost što se rijetko viđa u mečevima ove važnosti.
Betisovo disciplinovano poluvrijeme i pogodak Ezalzulija
Od početka duela, španski predstavnik je nametnuo oštar i inteligentan presing, ograničavajući Čelsijevu inicijativu.
U devetom minutu, grešku u odbrani Čelsija kaznio je Abde Ezalzuli, koji je sjajno realizovao asistenciju Iska i doveo Betis u vođstvo.
Do kraja poluvremena, tim Manuela Pelegrinija pokazao je organizovanost, čvrstinu i odgovornu igru. Igrači Čelsija bili su vidljivo nervozni, bez pravih rješenja u posljednjoj trećini terena.
Jedino se isticala individualna inicijativa Maduekea, ali i njega je dobro čuvao Sabali.
Palmerov dirigentski štapić i Čelsijevo remek-djelo
Enco Mareska je napravio nekoliko promjena u drugom dijelu, ali su najvažnije bile promjene kada su Džejms i Sančo ušli umjesto Gusta i Badijašila, a ključni momenat dogodio se u 66. minutu kada je Kol Palmer, konačno pronašao prostor, asistirao Encu Fernandezu koji je pogodio za 1:1.
Od tog trenutka, ritam igre se drastično promijenio, Čelsi je preuzeo inicijativu i diktirao tempo. Samo četiri minuta kasnije, Palmer je ponovo magično asistirao, ovaj put Nikolasu Džeksonu koji je ramenom savladao Adrijana i donio preokret.
Kol Palmer je u međuvremenu dobio žuti karton zbog neprimerene reakcije, ali to nije umanjilo njegov uticaj na igru.
Do kraja meča, Betis je izgledao nemoćno i potpuno izgubljeno. U 83. minutu, Džejdon Sančo je na individualnu majstoriju, mimoišao Sabalija i ljevicom savladao golmana. Čelsi je tada već imao veliku prednost.
Promjene su tekle na obje strane, ali nije bilo ozbiljnijih pomaka u španskom timu. Posljednji udarac zadao je Mojzes Kaisedo u prvom minutu nadoknade, snažnim udarcem sa ivice šesnaesterca postavio je konačnih 4:1 za Čelsi.
Pobjeda Čelsija izgleda impresivno, ali njena vrijednost postaje još veća kada se uzme u obzir slabo prvo poluvreme i snažan povratak u nastavku.
Ovo finale pokazalo je dvije različite slike oba tima, ali i superiornost Čelsija u ključnim momentima, kako po kvalitetu, tako i po adaptaciji na tok meča.
Enco Mareska može biti ponosan na svoj tim, a Kol Palmer će se pamtiti kao igrač koji je režirao veliko finale.
