Fudbaleri PSŽ-a osvojili su po prvi put u svojoj istoriji Ligu šampiona pobedom nad Interom rezultatom 5:0 na „Alijanc areni“. Ovo je ujedno i najubjedljiviji trijumf u istoriji finala elitnog evropksog takmičenja.
Prije 14 godina, prilikom dolaska u Pariz, katarski biznismen Naser el-Kalifi obećao je trofej Lige šampiona navijačima. Skoro dvije milijarde evra kasnije, konačno je uspio.
PSŽ je u svom drugom finalu došao do prve titule, i to na kakav način. Najubjedljivijom pobjedom u istoriji. Bilo je četiri gola razlike u par navrata, postigla je i Benfika pet Realu, ali niko nikada nije ponizio rivala kao što su Parižani to večeras uradili Interu.
Kao da su sjenke „neroazura“ večeras tumarale „Alijanc arenom“, na šta je retko ko mogao da računa, imajući u vidu čitav tok sezone koji je vodio do velikog finala.
Iako mnogo iskusnija, ekipa Simonea Inzagija kao da se uplašila velike scene, na kojoj su se već našli prije dvije godine. Smeteno, nepripremljeno i beskrvno su djelovali fudbaleri koji su čistom željom i htenjem prethodno eliminisali Barselonu.
Od prvog sudijskog zvižduka, pa sve do posljednjeg znaka pištaljke, PSŽ je bio, za nekoliko klasa bolji tim. Znali su šta žele, kako da napadnu, ostavivši Inter rano bez garda.
Djelovalo je kao da Inzagi nije odgledao nijedan duel svog protivnika i da nije znao šta mu se sprema. Za to je brutalno kažnjen i pitanje je da li će imati još jednu ovakvu priliku, makar sa istim igračkim jezgrom.
Oba trenera su prije početka imala po jednu veliku nedoumicu. Inzagi je promašio, a Enrike pogodio. Pavar se ispostavio kao veliki promašaj. Due kao potpuni pogodak.
Sve je počelo Hakimijevim golom u 12. minutu, a umjesto reakcije, uslijedilo je skoro 80 minuta potpune dominacije PSŽ-a. Osam minuta kasnije, Due je uzvratio Enrikeu za povjerenje.
Nemoćno je djelovao Inter i poslije drugog gola, bez ikakve ideje kako da ugrozi rivala, koji je odigrao još jednu u nizu izuzetnih defanzivnih partija, na šta se ne obraća dovoljno pažnje.
Kada je rakcija izostala i početkom drugog dijela, bilo je jasno u kom smjeru ide meč. Prvo je Due je povisio na 3:0 i rešio meč, da bi se do kraja upisali i Kvarackelija i rezervista Majula. Potpuni krah Intera.
Enrike je tako postao šesti trener koji je sa dva različita tima osvojio Ligu šampiona, a i ovoga puta, kao i prije deset godina sa Barsom, sezonu je završio tripletom.
Inter je sa druge strane u veoma kratkom rasponu u potpunosti uništio svoju sezonu. Prvo je izgubio trku za Skudeto, a zatim se i obrukao u finalu od kog je očekivao mnogo više. Ranije je poražen i u finalu Superkupa Italije.
U Parizu međutim neće mnogo mariti za to. Vrijeme je za dugo čekano slavlje koje će sigurno potrajati. Zaslužili su.
