Piše: Rajko Vasić
Bez obzira kako se završio odabir HDZ BiH, s kim će u vlast u Federaciji i na nivou zajedničkih institucija, činjenice o silaznoj putanji SDA, veoma su vidljive.
Nije problem što su se pojavile druge stranke, iako ih je mnogo, malih, jer je SDA još uvijek relativno najjača. Problem je što su se pojavile nove ideje.
U Republici Srpskoj su se te muslimanske stranke udružile da bi u Narodnoj skupštini imale više nego ikada za vrijeme torture SDA.
Pojavile su se ideje saradnje sa HDZ i Hrvatima, što podrazumijeva ostvarivanje interesa Hrvata, za koje ćemo viditi hoćeli ih biti, kada i u kojoj mjeri. Umjesto klasične nacionalne torture SDA nad Hrvatima.
Pojavile su se ideje antisarajcentrzma. SDA je od Dejtona promovisala sarajcentrizam. Malo je nedostajalo da Sarajevo promijeni ime u Bakirajevo.
Ako se dogodi, a i ako se ne dogodi, vlast HNS i Osmorke, SDA je počela da plaća račun za svoju višedecenijsku politiku.
Getoizacija muslimana.
SDA je neprestano promovisala državu, BiH, našu Bosnu, probosanštinu, bošnjaštvo… a muslimanski živalj ostavljala u enklavama.
Tako je izgubila i sarajsku enklavu. Izgubila je i Mostar. A sa bihaćkom, zeničkom i tuzlanskom nije ni imala neku vezu.
Teritorijalistički nacizam.
Neprestano nepriznavanje Srbima i Hrvatima da mogu da postoje na svojoj zemlji. Teritoriji. Ne samo forsiranjem građana i ostalih, već i porukama o agresorstvu, genocidima i odlasku iz BiH.
Stvarni nacizam.
Nacizam je dvadeset godina Hrvatima birati Komšića. To je poništenje Hrvata. To je mnogo pogubnije nego da se neko od stvarnih Hrvata dobrovoljno prijavio da bude kvisling.
Nelegalan sistem vlasti.
SDA je generator nelegalnih, nedejtonskih, neustavnih, institucija koje su služile samo tom začaurenom jezgru koje je provikivalo državu.
To može da donese rezultate, dok je okolne tolerancije. Ali i uz nju, ima svoj kraj. Ne može beskrajno da se širi.
Nemaš toliko Bisera da zamijene svaku nepostojeću instituciju i nepostojeću nadležnost države.
SDA je prepustila sudbinu muslimana u šake trećepozivaca Zapada, gledajući da uvijek šićari vlast za sebe.
Muslimani su to platili raseljenjem, dakle, nestankom iz BiH, samozavaravanjem o državi, od Livna do Bratunca.
Zapad, sada, ima druga posla. Muslimanske sirotinje raje u Bosni, niko se više ne sjeća.
Zapadu su sada važnije šiptarske tablice od muslimana BiH.
Lažni odbljesci starih vremena.
SDA je stalno forsirala neootomanstvo. To lijepo zvuči, ali malo znači.
Vremena su druga, drugi su ljudi, države… Naročito u politici, u političkom mozaiku, u političkoj artikulaciji, vraćati prošle nomenklature, ne donosi uspjeh, već samo manipulaciju biračima i propast.
Tako je bilo sa Hrvatskom strankom prava, Hrvatskom seljačkom strankom, Cekajaškim socijaldemokratima, svuda, Demokratskom strankom, Srpskom radikalnom strankom…
SDA je pokušala da bude i Stambol, i Bosfor, i sultan, i stranka, i nacija, i Zapad… i sve to koncentrisano u kotlini Sarajeva.
Takvog sabijanja materije nema ni u crnoj rupi, u kosmosu.
Silazak SDA i odlazak iz vlasti, svojevrsno je priznanje postojanja Republike Srpske, Srba i Hrvata.
Nu.
Oni ne treba da imaju iluzije i treba da nastave svoju borbu opstanka, samostalnosti i odvajanja.
