Srpska imovina u sarajevskim opštinama u Federaciji BiH (FBiH) na meti je tamošnjih vlasti koje je nastoje oteti, uklapajući je u prostorne planove za nacionalne parkove, a primjer za to je i pravoslavno groblje Žuč koje je najdevastiranije u tom entitetu.
Predsjednik Udruženja „Istina i pravda“ Dušan Šehovac izjavio je Srni da vlasti u Sarajevu nastoje da natjeraju Srbe da dignu ruke od svoje imovine i da je se odreknu.
– Vlasti nastoje da spriječe Srbe da uživaju u svojoj imovini u Sarajevu. To se radi tako što se zemljišta čiji su vlasnici Srbi stavljaju u neke visoke društvene interese, kao na primjer nacionalne parkove, zelenila, zone rekreacije… Imovina Srba stavlja se u tu funkciju i njima se onemogućava da tom imovinom raspolažu, da na njoj nešto grade, da je prodaju – naveo je Šehovac.
Šehovac ukazuje da se „sarajevske pravno-političke Olimpijske igre u kojima su Srbi diskvalifikovani prije igara nastavljaju godinama“, a naročito su izražene nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i njihovog egzodusa iz ovog grada.
– Krajnji rezultat je da Srba nema u Sarajevu, a njihovu imovinu uzimaju, izuzimaju, zauzimaju, kao „čuvaju za sljedeće generacije“, pretvaraju u zelene longitudinalne transvenzale, lokalitete za sport i rekreaciju. Velike površine srpske zemlje nisu ni sarajevske, jer Sarajevo tu zemlju nije po pravednoj cijeni kupilo niti namjerava kupiti u dogledno vrijeme. Srpska zemlja nije ni srpska, jer je Srbi ne mogu obrađivati, a ni prodati – naveo je Šehovac.
I sam Ilidžanac Šehovac ističe da su Srbi sa Ilidže, starosjedioci koji su živjeli na područjima koja su danas Vodozaštitna zona ili Nacionalni park „Vrelo Bosne“, neki milom, a neki silom, odvojeni od svoje zemlje još od 1945. godine, jer je ne mogu ni koristiti niti prodati i da već četvrta genaracija čeka pravdu.
– Koriste se sve vrste pojedinačnih i grupnih pravno-političkih sportova da se otjeraju Srbi, da se stvore tereni, strani i neuslovni, na koje se ne mogu vratiti. Smanjili su cijenu zemlje na minimim, obećavaju da će je otkupiti, ali se ne zna koja generacija Srba će to pravo ostvariti – istakao je Šehovac.
On kaže da je najsvježiji primjer Koncept zelene longitudinalne transverzale (zeleni koridor) nakon ZETRE (Zelene transferzale) jer Sarajevo voli zeleno.
– Imamo ovaj novi zeleni koridor, koji se proteže od srpskih prostora Briješća, Sokolja, Zabrđa, preko Mijatovića kose, Žuči, Grahovišta, Huma i završava na Betaniji – precizira Šehovac.
Šehovac navodi da ovaj plan izričito predviđa da je park-šuma Žuč prostor namijenjen za sport i rekreaciju, te da se njim izričito zabranjuje stambeno-industrijska izgradnja direktno na zaštićenim zelenim površinama.
On napominje da su svi nivoi vlasti od onih na zajedničkom nivou do gradskih upoznate sa ovim problemom i da su svi obećali Srbima sa ovih područja da će im pomoći da ostvare svoja ljudska i imovinska prava, ali se od toga dalje nije odmaklo.
On je ukazao da je pravoslavno groblje Žuč najdevastiranije u FBiH.
– Pravoslavna groblja svjedoče o viševjekovnom prisustvu Srba na određenom prostoru. Nadgrobni spomenici sa ćiriličnim natpisima, imenima i prezimenima, krstovima, kao i datumima rođenja i smrti, čine tih, ali neporeciv dokaz istorijske stvarnosti jedne zajednice – istakao je Šehovac.
Šehovac je ocijenio da je groblje, u tom smislu, arhiv naroda, da ono govori gdje je neko živio, koliko dugo je tu boravio i kakav je identitet njegovao.
