Lingvista Sreto Tanasić poručio je da Srbi moraju na sve načine da štite svoj jezik kako u matici, tako i u regionu, boreći se protiv svojatanja srpske pisane baštine, što se danas masovno čini kako bi se osigurala utemeljenost novoproglašenih jezika.
Tanasić je istakao da je srpski jezik jedan od najvažnijih identitetskih znakova srpskog naroda, da je potiskivan više od jednog vijeka i da mu je potrebno vratiti dostojanstvo.
– Srpski jezik je, zajedno sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), u osnovi našeg nacionalnog i kulturnog identiteta – rekao je Tanasić Srni.
On je naveo da se u srpskom jeziku čuva sve što su Srbi doživjeli kroz istoriju i da je sve to zapisano srpskom ćirilicom.
– Na srpskom jeziku, onom crkvenoslovenskom i narodnom književnom, stvorili smo djela koja spadaju među najskuplje bisere u svjetskoj riznici kulture – rekao je Tanasić.
On je dodao da se stoga Srbi mogu ponositi Miroslavljevim jevanđeljem, Hilandarskom poveljom, Kulinovom poveljom, Dušanovim zakonikom.
– Možemo se ponositi što danas pišemo slovima kojim je Jefimija pisala pohvalu knezu Lazaru, ili kojim je njegov sin – srpski despot Stefan Lazarević ispisao stihove „Slova ljubve“ – rekao je Tanasić.
Upozorio je da oni koji su se namjerili da unište srpski identitet ne prezaju od toga da pokušaju da uvjere Srbe kako je ćirilica prevaziđena i kako nije u skladu sa novim vremenom, a ona spada među najsavršenija pisma.
– Eto, ona nije savršena, a mnogo komplikovanija pisma jesu! Isti ti nas odrođavaju od našeg rođenog jezika. Na razne načine nam govore kako je sve što je naše – prosto, kako ne treba da čuvamo, učimo i njegujemo svoj srpski jezik, kako to rade drugi narodi – rekao je Tanasić.
On je naveo da Srbi često posežu za stranim riječima i izrazima i to više iz odsustva svijesti o značaju srpskog jezika kao nacionalnog, a manje zbog potrebe.
– Činimo to više iz lijenosti da potražimo u svome jeziku pogodnu riječ ili izraz, a manje zbog njegovog siromaštva. Srpski jezik nije siromašan, mogu biti siromašni duhom samo neki njegovi nosioci, koji radije gledaju i čitaju sve što je strano, satima gledaju po mrežama zaglupljujuće sadržaje nego što čitaju domaća književna djela vrhunskog kvaliteta – naglasio je Tanasić.
Poručio je da značaj srpskog jezika treba sagledati u svjetlu činjenice da je on uz Srpsku pravoslavnu crkvu danas, kao i nekada, jedini objedinjavajući činilac Srba, budući da su državnim granicama izdijeljeni po različitim državama i da u nekima nije povoljan državni tretman srpskog jezika.
Tanasić je ocijenio da je za vraćanje dostojanstva srpskog jezika veoma važno da mu se posveti odgovarajuća pažnja u obrazovnom sistemu, odnosno da nema ponižavajući status kao danas, sa znatno manjim brojem časova nego što ih imaju nacionalni jezici u drugim zemljama.
To, kako je naglasio, podrazumijeva i vraćanje udžbenika državnom izdavaču, povećanu odgovornost za njihov sadržaj i izradu školskih programa u skladu sa takvim opredjeljenjem.
Tanasić smatra da je posebno potrebno odlučno stati na put uticaju džender ideologije na srpski jezik i zabraniti nasilje nad njim.
– Džender ideologija na prostorima srpskog jezika danas pokušava da se proširi na cijelu populaciju, ozakonjujući kršenje osnovnih ljudskih prava, razarajući srpski jezik i na njemu stvorenu kulturu, naš srpski kulturni obrazac i hrišćanski način života – rekao je Tanasić.
Iako je Ustavni sud u Srbiji zaustavio zakon koji je uveo džender ideologiju, kaže Tanasić, njena primjena nije zaustavljena, ni u obrazovanju, gdje je najopasnija, dok je mnoge informativne kuće, umjesto da budu čuvari srpskog jezika, primjenjuju kao nešto „in“.
– Pitam se zašto mi Srbi podržavamo sve što ide u korist našega samoponištavanja? Nije ova ideologija slučajno protjerana otuda gdje joj je kolijevka – iz Amerike, jer je tamo počinila nepojmljiva zla – rekao je Tanasić.
