U trenutku kad se ruši cijela arhitektura državnog poretka, kada su institucije Republike Srpske pod udarom bez presedana – PDP bira taktiku nijeme distance. Ne priznaju izbore, ali ne žele ni vlast. Ne priznaju Šmita, ali ne žele stati uz one koji mu se otvoreno protive. Između pravde i oportunizma – PDP bira estetiku neutralnosti, piše u autorskom tekstu Poskok.info.
Stanivuković je to i zvanično potvrdio nakon sjednice Predsjedništva stranke: neće izlaziti na prijevremene izbore, jer ne priznaju da „stranac i sudije Bošnjaci skidaju glavu Srbima i njihovim institucijama“. U rečenici koja zvuči kao urlik – nema čina. Nema posljedice. Nema akcije.
Istovremeno, odbijaju ulazak u vladu nacionalnog jedinstva – kao da je normalno da se Republika Srpska nalazi u stanju političke amputacije, a da opozicija stoji sa strane i posmatra kako drugi krvare. Ponuđeno im je mjesto u trenutku obrane – ali Stanivuković sve vidi kao igru SNSD-a, pa kaže da bi vlada jedinstva izazvala „dodatne podjele“. Kao da sad nema podjela. Kao da sad nije vrijeme za jedinstvo.
Zanimljivo, PDP predlaže da, ako već dođe do izbora, svi stanju iza jednog – nestranačkog – kandidata iz akademske zajednice. Time zapravo priznaju poraz političkog sistema koji sami žele voditi. Jer ako u ključnom trenutku „nijedan lider nije dovoljno dobar“ – šta onda radite u politici?
Umjesto da preuzmu odgovornost, PDP je odlučio biti glas razuma u praznoj dvorani. Ali istorija ne pamti mudre tišine. Pamti one koji su znali kad treba viknuti.
Stanivuković se ovim istupom potvrdio kao dobar govornik – ali ne i lider. Lider vodi. Lider zna kad mora rizikovati. Lider zna kad tišinu treba pretvoriti u borbu. Ovdje to nije učinio.
U trenutku kada je Republika Srpska prvi put izložena pokušaju da joj se predsjednik skine dekretom bez ijednog entitetskog organa – PDP se zatvorio u seminar o proceduri. Umjesto da obrane institucije, odlučili su braniti svoju poziciju „ni tamo ni ovamo“. Ali u ovoj igri – sredine nema.
Ili štitiš Ustav Republike Srpske – ili štitiš Šmita.
Treće ne postoji.
