Piše: Rajko Vasić
Opoziciona predsjednička bolest, rijetka zarazna bolest koja zahvata samo neprobrane, taj svojevrsni Cirkus Jelena Trivić, zasjenila je sve druge rezultate, tokove i procese na ovim izborima. I sve analize bacila u nepotrebno smeće.
A i narod je popizdio. Dokle će, više, pobjeđivati a nigdje rezultata. Narod pobjeđuje, a opozicija prosipa.
Republika Srpska, kao nacionalna i državna činjenica, treba da analizira, ne samo ove izbore, već izbore u jednom nizu unatrag. Ali to nikad neće učiniti. Neće to učiniti ni SNSD.
Analiza tih izbora, predsjedničkih, unazad dva tri koraka, ne treba ići od početka, može da detektuje smjernice napada na Republiku Srpsku.
Dodik nije Republika Srpska. Nu. Ni Gadafi nije bio Libija. Niti je Sadam bio Irak.
Zapad tako radi. Targetira ličnost čije bi rušenje poremetilo nekoliko raskrsica. U slučaju Dodika, to je SNSD, odnos prema Dejtonu, interakcija sa Rusijom…
Opozicija Republike Srpske, SDS, PDP, paćenici sa slovnom greškom, izdajnici, zapadnjaci, to čak nije ni cijelo njihovo rukovoditeljstvo, nekolicina je njih, samo, to savršeno demonstrira.
Njima na izborima snošaj stalno priređuje SNSD, a oni neprestano izvikuju: Drž’te Dodika. Za tolike godine i mandate, mogli su i oni sebi napraviti SNSD, ali to se ne plaća.
Kad se kandiduje Dodik, govorim o dvije pojedinačne funkcije koje su bitne za Republiku Srpsku, onda nije bitno ko je drugi. Dodik će proguliti i povući za sobom i drugog kandidata. Djelovaće kao uigrani duo.
Kako SNSD ima 200.000 članova i kako je pristojno organizovan, stagnacija je stabilna, funkcioniše pravilo „2 daju 3“. To je još 100.000 glasova jer sto hiljada je dvojaca u članstvu.
Dodik još nije, na ovim, Jeleninim izborima, prošli su bili Vukotini izbori, došao do 300.000 glasova. A znao je dobijati i 350.000. Ne da mi se da kopam po arhivi.
Razlika od broja članova do broja glasova nije samo taj aktivizam organizacije, gdje dva člana privuku trećeg člasača. Iz fonda simpatizera, neopredijeljenih, mladih, razočaranih drugim strankama.
Tu je imidž Dodika koji vuče one koji ni na kojoj relaciji nisu sa strankama ili su samo za tih izbora povezani sa nekim stranačkim kandidatom.
Sada Dodik nije dostigao dva daju tri, iako je SNSD za Narodnu skupštinu premašio broj članova. Nije svaki trojac, 2 daju 3, glasao za Dodika. Nisu sva trojica iz trojca.
Dodik se vuče za Željkom. Željka ne bi trebalo da govori ništa o brojevima, savjetujem.
Pozicija Dodika u SNSD i u organizaciji nije promijenjena.
Šta se, dakle, dogodilo, sa glasovima? Kako je ogroman dio glasova otišao Sumanti? Ko je odnio Dodikove glasove?
Jasno je da u Republici Srpskoj, u Banjaluci naročito, već nekoliko izbora, djeluje SKG tehnologija – sofisticirano kanalisanje glasova.
Ono se izvodi pomoću svih službaških ogranaka, udbaških, dakle, beogradskih, i svih stranih koje su za tu priliku sinhronizovane. Ono se izvodi pomoću formiranja malih stranaka. Ono se izvodi pomoću biračkih odbora. Koje, mjesto u njima, dobija ko hoće.
Ono se izvodi pomoću medija.
Ono se izvodi pomoću para, ucjena, prijetnji, sigurnih glasova.
Sve to je za ovih, i za Vukotinih izbora, dovelo do toga da Jelena dobije glasove koji nisu njeni. Pored onih poštenih koji su uvijek protiv. A takvih je malo, nedovoljno.
Da li će sve zabrinuti Dodika, MRS (mudro rukovodstvo stranke), narodne poslanike i načelnike SNSD…
OĆK.
