Piše: Rajko Vasić
Sarajevski politički krug nalazi se u velikom problemu pred izbore 2026. Da li komšićariti i šićariti ili biti musliman koji ima nacionalni interes. Iako nema naciju.
Istorijsko nasljeđe od nekoliko vijekova, preporučuje šićarenje. Zato se i kandidovao onaj neslavni Slaven. Ne bi, valjda nije tolika priluda, da ne postoji neki mig, neko odobrenje, neko obećanje, sa muslimanske političke strane.
Posljedice, pak, četverostrukog poniženja Hrvata u Federaciji BiH, a na sećiji u Predsjedništvu, ne preporučuju šićarenje i komšićarenje.
Sarajevo danas, na političkoj sceni, ne znači ništa. U Sarajevu, u „BiH“, kod ambasada, kod EU… Dobro, Komšić jeste išao u Brisel, ali tamo ni Vučić nije htio da ode. Toliko je to važno. Tamo je budalasao, ali je, u stvari, pravio kampanju za Slavena Kovačevića.
Taj gubitak značaja posljedica je biranja Komšića. Ta „trojka“ sarajevska direktna je posljedica. Da muslimani nisu odvajali glasove Komšiću, muslimanski član Predsjedištva uvijek bi imao mnogo veću težinu. Pošto nije imao, i pošto je ovaj iz ambasadnih aranžmana, Marfi je mogao da instalira nesposobnu „trojku“. Dobro, Sarajevo, ali i „trojka“ je sa političkim značajem u permanentnom sukobu.
Sarajmuslimani moraju da se oslobode naivnog slikarstva u politici. Njima je neko podvalio, stalno im podvaljuje – samo birajte Komšića i uništite Dodika, i sve će biti ko po loju, a Željezara Zenica će praviti zlatne šine.
Ako se ne otarase komšićarenja i građanštine, muslimani su politički gotovi. Neće moći da održe ni političku dejtonsku „trećinu“.
Federacija će se, politikom HNS-a, devastirati tako da će enklave Bihać, Mostar, Tuzla odumirati, a ta država FBiH svešće se na sarajevski kanton.
Srpska će sve više ići u samostalnost, a Herceg-Bosna će sve više biti realnost i povezivati se sa Hrvatskom.
Muslimani se, jedne decenije, možda upitaju: Gdje smo pristali?
