Piše: Rajko Vasić
Poslije veličanstvene noćne pobjede Jelene Trivić i njenog orkestra Južni PDP, sav svjetski biznis, G7, G20, G146, džet-set, pop-zvijezde, tehnološke kompanije, avionske kompanije… sve se sjatilo u Krajišnik.
Put od Nove Topole, sve do Vrbasa, prema Poveliću, postaje aerodrom. Zvaće se Aerodrom „Predsednica Jelena“.
Trošelji će morati da promijene ime jer sugeriše na trošenje, a to sugeriše na kriminal i korupciju. A NPJ je dobila izbore upravo na borbi protiv K&K.
Crkva Svetog Ante će postati Crkva Svetog Mile i Zoke.
Jelena Trivić otvara nekoliko svjetskih kompanija. Kompanija „Žongjelena“. Prvi polaznik je Mbape. Ne zna baš da pimpla, samo zna da trči, pa želi da se usavrši za „Zlatnu loptu“.
Otvara Institut za tablicu sabiranja i brojanja. Šest semestara se izučava brojanje glasova. Ko se izbeči na pobjedu NPJ, dobija bečelor diplomu. Institut će se zvati „Suada“. A predavaće i Vanja Šum.
NPJ (naša predsjednica Jelena) otvara i političku akademiju. Zvaće se ŠŠ, Šmit Štiftung. Svi polaznici, iz cijelog svijeta, moraće da nose Lederhozen. Sa rupom na guzici.
Pokreće svoju liniju ruževa za usne. Karmin „Jel“.
Svi koji hoće, dobiće pomoć za gradnju hangara za pranje aviona u svojim dvorištima. Mogu bespravno da ih grade.
Arapske kompanije napuštaju sponzorstvo Mančester Sitija i sve druge, i grade svoja svjetska sjedišta u Krajišniku.
„Mocart“ zatvara kladionice da bi komponovao svoj čuveni marš, „Mala noćna pobjeda“.
U zaseoku Smrdanići, uhapšena lokalna šatoruša i pevaljka Micaljka, jer je pjevala nekoliko puta naručenu elegiju „Noć, kada sam izgubila svu moć“.
Kad u ogledalu nesta obraz.
Ne znam kako ću živa gradom proć.
Kada me za ruku vodi poraz.
