Piše: Rajko Vasić
U vremenu kad smo svi zaokupljeni Kamalom Haris i Mišelinkom Obama, Ustavni sud BiH je održao sjednicu o Izbornom zakonu Republike Srpske, koji je objavljen u Službenom glasniku Republike Srpske.
A opozicija u Srpskoj je nekim čudom propustila da održi masovne proteste pred Službenim glasnikom.
Sjednica je bila plenarna. Nema vijesti o tome ko je prisustvovao plenarnoj sjednici. Nijedan srpski sudija sigurno nije, jer ih nema. To je prvi problem koji u BiH generiše Ustavni sud BiH.
Drugi problem je indukovanje njegove aktivnosti. Svaki Maksim Pizdić može da telefonom nazove i zatraži sjednicu o bilo čemu. Samo je uslov da je musliman i da je iz Sarajeva.
Treći problem je to O bilo čemu.
BiH nije klasična država. Takav oblik države ne postoji nigdje u praksi. Činjenica da je u Ustavni sud instalirano troje sudija stranaca govori o tome.
Intenziviranjem unitarističkih tokova, to troje stranaca prešli su na islam i postali sarajevski muslimani. Oni mogu da obezbijede preglasanje u korist muslimana, čak i kada Srbi i Hrvati glasaju zajedno.
Nadležnosti Ustavnog suda BiH nisu prilagođene karakteru BiH kao složene nesimetrične državne zajednice. To je ostavljeno za vrijeme kada će se strane, države, FBiH i Srpska, dogovoriti o zamjeni sudija stranaca. Pošto to nije moguće, Ustavni sud BiH radi šta hoće. Radi ono što hoće sarajevski politički krug.
Ustavni sud BiH ne može biti nadležan za izbore u Republici Srpskoj. Izbori su dejtonski nedefinisani. Ali se svi održavaju na teritoriji Republike Srpske. Nijedni izbori u BiH ni za korak ne prelaze u tuđu teritoriju, stoga ne mogu da imaju bilo kakav zajednički organ na niovu BiH koji će o nečemu da odlučuje.
Ustavni sud BiH ne može biti nadležan za nadležnosti Narodne skupštine. One su na osnovu Ustava Republike Srpske kojeg niko nije proglasio neustavnim.
Stoga je ova plenarna sjednica bez Srba samo dalje zavaravanje muslimanske sirotinjske javnosti na temu: Mi, država, naša država…
