Piše: Rajko Vasić
Primjereno je da izbori za predsjednika države obuhvataju dva kandidata. Jednog iz pozicije, drugog iz opozicije. To je pojedinačna funkcija i broj kandidata se samoredukuje.
U Republici Srpskoj se za predsjednika Republike kandiduje nekoliko buljuka. Tu su pederi u pokušaju, otimači šake glasova, ambiciozni narcisoidi, samovoajeri, nedovršeni bolesni onanisti… Sve to je omogućeno nasiljem nad Dejtonskim sporazumom i nad Ustavom BiH.
Ustav BiH i Dejtonski sporazum ne poznaju instituciju potpredsjednik Republike Srpske Hrvat i musliman. Ta nametnuta podvala sa konstitutivnošću svih na cijelom prostoru BiH proizvela je buljuke kandidata za predsjednika Republike, od kojih samo Srbin može da bude predsjednik, a ostali, Hrvat i musliman, mogu postati samo potpredsjednici.
Musliman i Hrvat se kandiduju za jedno, a mogu biti izabrani samo za drugo. Nikad ne mogu biti izabrani za predsjednika, jer nema toliko glasova.
Najveća politička stranka je za predsjednika Republike Srpske kandidovala političara koji je bio načelnik opštine, pobijedio na izborima u veoma teškoj situaciji, koji je obavljao mnoge druge dužnosti, koji je pravnik, koji je predsjednik Vlade.
SDS je preložio nepolitičara. Nekoga ko nije bio ništa. Nu, to je pravo opozicije. A, i bolje je predložiti nekoga ko nije bio ništa nego nekoga ko je ništa. Sve ostalo od kandidata je luk i voda. Ladan napoj.
Oni iz hrvatskog sloja dolaze da otmu nešto glasova HDZ-u. Posve besmisleno.
Oni, muslimani, koji su uvijek protiv Srba, sada su jedni protiv drugih, bore sa za glasove muslimana. I rasipaju, kao što i razbijaju muslimane.
Oni se bore jedan protiv drugog, umjesto da se kandiduje jedan koji je jak i ima podršku i koji još nešto može postići za taj živalj. Iako su, regularno i stvarno, poptuno ravnopravni sa Srbima.
Taj veliki broj ponižavajućih kandidata isprobana je taktika banalizacije političke scene. Sa uputom Svi mogu sve, iza koje slijedi Svi su oni isti, a, onda, Zapad instalira svoga i storija je gotova.
