Piše: Rajko Vasić
Neonacizam je, danas, globalni proces u Evropi. Hrvatska je članica EU. EU demonstrira svoj neonacizam na istoku i na jugu. Podrška ukrajinskim neonacistima, po cijenu vlastite propasti. Tolerancija neonacizma Hrvatske.
Današnji neonacizam Hrvatske nastavak je nacizma ustaške Hrvatske, NDH, provincijalne nacističke tvorevine u doba nacizma Njemačke.
Slavljenje „Oluje“, izgona Srba, etničkog čišćenja, zauzimanje čiste srpske zemlje i grobalja, dakle, nastavak je Jasenovca, nastavak masovnog logorskog poništenja jednog naroda.
Iako je zabranjen Blajburg, neonacizacija dalje nesmetano teče. Nakon Blajburga, Hrvatska se preorijentisala.
Podrška neonacističkoj Ukrajini, masovna tompsonizacija, vojna parada u čast „Oluje“, masovni izlivi neonacističke platforme u cijeloj Hrvatskoj, u svim slojevima, od intelektualnih do mrežaških.
Taj neonacistički totalitarizam, prividno je okrenut protiv ljevice i komunista, a, u stvari, okrenut je protiv Srba.
Klasični je nacizam.
Slavljenje „Oluje“ jednako je tome kao kad bi Njemačka slavila dan otvaranja logora Aušvic. Vojnom paradom kroz Aušvic.
Slave „Oluju“. Boluju. Hrvatska je bolesna država, bolesna nacija.
To se mora kategorisati kao nacizam jer će se opasnost pregletovati.
Fašizam, ustaštvo, domobranstvo, obrana od agresije Srbije… dobri su izgovori, ali suština nacizma ostaje nedirnuta.
Sitna ratna američka operativna protuva, Galbrajt, izjavio je kako je Hrvatska vojska spriječila genocid u Bihaću. To je postalo hit u Hrvatskoj.
Taj unutarhrvatski totalitarizam i vanjska podrška, stvaraju generacije koje su odnjegovane na lažima. One su pogodne za svaki sljedeći oblik nacizma. Jer ih se na vrijeme ubijedilo u „ispravnost“ Jasenovca, „Oluje“… i borbu Hrvatske protiv srpskog genocida, STJŽ.
U Hrvatskoj, povratak Hitleru.
U BiH, povratak sultanima.
U Srbiji, bježanje od korijena svetinja.
Hrvati i muslimani se vrećaju onima koji nisu njihovi, a Srbi bježe od svoga.
Ovaj vijek se lako može okrenuti na škodu Srba.
