Piše: Rajko Vasić
Na jednoj strani su ostale političke stranke, uključujući i one manipulativne, koje su formirale službe ili stranci, i izbori.
Na drugoj strani je cijela lepeza nepolitičke tehnologije, koja vlada političkom scenom između izbora. To znači, stalno.
To dovodi do razlike između izbornog i stvarnog.
U političkoj teoriji je zabilježena razlika između normativnog i stvarnog. Ali, o ovoj drugoj razlici još niko nije govorio.
Razlika između izbornog i stvarnog primorava izborne pobjednike da ne poštuju političke platforme sa kojima su išli na izbore. Ne samo da primorava već oni sami u tome vide izlaz.
Generator nepolitičkih tehnologija u politici nije samo džinšarpovska amaterska opozicija. Glavni distributer je Zapad, u onoj mjeri u kojoj je poklopio političku scenu.
Čegagod se sjetimo, može se podvesti pod nepolitičke alatke:
- Instaliranje nelegalnog Šmita,
- Djelovanje nelegalnog Šmita,
- Djelovanje legalnih visokih predstavnika,
- Nametanje institucija, SIPA, Granična glužba…
- Ulična anarhija opozicije u Srpskoj,
- Manipulacija medija,
- Suđenje predsjedniku Republike Srpske i drugim akterima Srpske,
- Nametanje muslimanskog plinovoda Hrvatima,
- Izbor hrvatskog člana Predsjedništva,
- Odbijanje razgovora o rješenju krize u BiH, od strane Sarajevskog političkog kruga…
To su vidljive, krupne, tačke.
Čitav politički život, u stvari, odvija se na nepolitički način. To nije vidljivo.
Vidljivo je da nema kadrovske politike, u strankama i uopšte.
Da nema međuzibornog kontakta sa biračima.
Da nema preuzimanja obaveza o bilo čemu. Osim neodgovornih izvika tipa: Izgradićemo to i to… i nikad.
Da nema nijedne koalicije oko političkog progama ili nekog cilja. Ni u opoziciji. Postoje samo nagodbe o ulasku u vlast…
Na taj način izbori postaju izlišni i balastni teret. Oni su laž kojom se pokriva nepostojanje demokratije. Barem u nekom prividnom elementarnom obliku.
Izbori su postali lutkarsko pozorište, a prolazi onaj ko zna to na najbolji način da iskoristi. Čak i kada se znaju trendovi među biračima, ako ne umiješ da iskoristiš lutkarsko pozorište, gubiš. Jer nemaš međuziborni kontakt sa biračima, glasačima.
Pored lutkarstva, izbori su i manipulacija. Jevtini Koperfild.
Takvi izbori dijele društvo, dijele naciju.
Onaj ko je djelovao u nekoj stranci, on je obilježen za čitav život. On je kriv onima drugima. To se prenosi na njegovu porodicu, i poslije njegove smrti.
To je temeljna izgradnja bolesnog i podijeljenog društva koje, tako, postaje sve nesposobnije i nesposobnije da ima svoju državu.
