Piše: Rajko Vasić
To je dubok sloj, a njegova detekcija uvijek je površinska, jer se nikada ne javlja istovremeno.
To su frekventni mjestimični javni izlivi obezvređivanja svega postojećeg.
Svojstveniji je Srbima nego drugim narodima.
Nešto kao i izdaja.
To je jedna od vrsta šuge koja prati Srbe od postanka.
Generalno, nihilisti i izdajnici posljedica su atomizovanja kolektivne integrativne svijesti Srba, koja se najočitije predstavlja u pravoslavlju i odnosu prema vlasti i državi. To zahtijeva šire obrazloženje, ali je jasno i bez toga.
Nihilisti, samo na prvi pogled, izgledaju glupi i neobaviješteni. Ali, nihilizam je njihov osnovni egzistencijal, iza kojeg je destrukcija kao oblik održavanja na površini, u „životu“.
Nihilisti se regrutuju iz različitih grupa. Kompleksaši, maskirani ambicionisti, samonegirajući narcisi, neobaviješteni javnosnici, podsvjesni samomrzitelji – podsvjesno su svjesni da nemaju moć i sposobnosti za neko drugo, uvaženije mjesto, ali to njihova svijest ne može da prihvati. Oni, zato, mrze sve oko sebe.
Oni su pripadnici neproklamovane ideologije obezvriđavanja svega.
Djeluju iza nekoliko maski. Često su prikriveni nestranačjem, neutralnošću, nezainteresovanošću, ali uvijek istupaju tako da, povodom, nekog pojedinačnog događaja, neke „sitnice“, obezvređuju širu ravan – državu, vlast, vjeru…
Pažljivom analizom lako ih je detektovati. Njihove teme su raznorodne, nepovezane. Oni skaču ko koze, skamena na kamen. To je znak da su, u stvari, protiv vlasti, protiv nacije, protiv države.
U političkoj javnosti svakodnevno probijaju:
- u segmentu rijaliti mreža,
- u medijima, kroz sagovornike ili kroz medijaše, lažne novinare,
- u političkim istupima kordona parapolitičara iz malih, opozicionih i indukovanih stranaka,
- u istupima nedovršenih intelktualoida…
Javna nepovoljnost takvog djelovanja, u tome je što se malo ko odlučuje da pobija takve istupe, da kaže neki argument ili široko prihvaćen stav, držeći se onoga da nema tako duge pritke kojom bi čačkao govno, a da ne zasmrdi.
Kolikogod bio plitak ili dubok sloj nihilista, on je opasan i znak je bolesti kolektiviteta. Opasan je jer je konglomeratna cjelina, neorganizovana i neinstitucionalizovana, nehijerarhizovana… nemoguće se protiv nihilista frontalno boriti.
To je razuđena svijest destrukcije, obezvređivanja i poništenja.
