Piše: Rajko Vasić
Da su Srbi ostali u Hrvatskoj, bilo bi ljevice. Jer, samo su Srbi lijevonaivni.
Relativno je iznenađenje uspjeh Milanovića. Jer, on je neslavno otišao sa mjesta predsjednika Vlade i predsjednika SDP-a. A i prije toga je bio neubjedljiv.
Milanović nema karakterne osobine za državničkog političara. On je samo nešto ozbiljniji, i mnogo manje podložan javnim provalama, od Kolinde. Da. I nikad neće obući suknju.
Iznenađenje je jer SDP i nazoviljevica u Hrvatskoj, odavno je u defanzivi, akompasivi, političkom lutanju i dezorganizaciji. Iznenađenje je jer konglomeratorijum ustašoidnih, hadezeiranih i šovinistoidnih trendova, osebujan je i javan, tokom cijelog mandata Kolinde GK.
Očito je da postoji kvantum glasova koji nikad nisu bili skloni HDZ-u. Sve te glasove pobrao je Milanović. Pri čemu je njegov najveći argument bio taj raniji kapital u javnosti. I funkcije koje je obnašao.
Kolinda je upropastila svoj rejting u jednoj upornoj i udarničkoj borbi, tokom nekoliko godina. Toliko budalaština ni Jagodina ne bi podnijela.
Stoga se, zakonito, pojavio amaterski naivni slikar, Škoro. Poznat po ljigavim, nesvarljivim i neduhovitim vicevima i dosjetakama iz emisija koje je vodio. Takvim se i pokazao u kampanji i politici. Dobivši četvrtinu glasova u prvom krugu, Škoro je porazio Hrvatsku i njenu političku scenu. Pokazao je njenu opću dezorijentiranost. A to nijednoj državi ne može donijeti stabilnost.
U Hrvatskoj je takva trodioba glasova prvog kruga, samo znakovlje nestabilne države. Što bi ovi, koji hrle u EU/NATO, trebali da analiziraju. Ali. Svi se zovu bole mekurac.
Škoro je uzeo dio desno hrvatstvenih glasova. Iz pomenutog konglomeratorijuma. Koji se peca na razne mamce, od Tompsona do Sina Lukice.
Pošto je u Hrvatskoj ljevica lažna, ona je regionalizovana, ima svoje historijski uvjetovane areale, što nema mnogo veze sa ideologijama, šta se desilo sa desnicom. Desnici je nestalo raja. EU/NATO nisu donijeli taj raj.
Nema zlatne kašike. A nema ni zlatne kame za Srbe. Srbi otišli ili pobijeni. Ukazala se emigraciona stvarnost, jednaka onoj bosanskohercegovačkoj. Što je istinski poraz za tisućljetnicu.
Uz neubjedljivost i lažni nionalizam Kolinde, jasno je da su glasovi počeli da lutaju. HDZ nije tako čvrsta organizacija, kao ortodoksni cekajaši. I Kolindin poraz je poraz Hrvatske i političke scene. Kao i Škorina četvrtina.
Nu.
U drugom krugu stanje stoji ovako. Milanović ima mnogo manja rudišta od Kolinde. Kolinda može da pridobije veliki dio Škorinih glasova. Jer su oni samo ovaj put i otišli tamo. Uz smanjenje izlaznosti, koja je u prvom krugu bila veća od očekivane, to bi bilo dovoljno.
Dio glasova će od Škore otići Milanoviću, onih racionalnih nacionalista, koji znaju da Milanović nema veze sa ljevicom a naročito sa socijaldemokratijom. U normalnim uvjetima, to neće biti dovoljno.
Prednost kolindaša je u tome što mogu da se reorganizuju i imaju rezerve. Moguće je da će Škoro, da bi zadržao neki svoj politički kontigent, ako zaista želi da ide u parlament, preporučiti da se glasa za Kolindu. Preporuka za Milanovića nije moguća. A i njegova uzdržanost značiće preporuku za Kolindu.
Kakogod bude, Hrvaska dalje pada.
Kolinda se pokazala tipična investicija na Balkanu. Suvišna, neprofitabilna, bez tržita i sa jevtinom ambalažom.
Pobjedom Milanovića, pak, desnica, taj konglomeratorijum retrogradnih snaga, jačaće i organizovaće. Što je, opet, pad Hrvatske.
