Piše: Rajko Vasić
Svuda u svijetu, sport razdvaja neprijatelje. Samo neka budala misli da u „BiH“ može da ih spaja. Da spaja tri neprijatelja na području naseobine BiH.
U zemlji gdje ne smiješ imati tablice sa oznakama svog mjesta, treba da igraš zajedničke lige, kupove, da na nekoj ubogoj evropskoj sceni, predstavljaš državu koje nema. A da bolesni unitaristi svaki dan izvikuju kako je to reprezentacija „naše države“.
Vidim.
Svi podnose taj egzibicionizam zapadnih neonacista. Neki i uživaju.
Zajednički sport je nametnut.
Kažu: KK „Bosna“ pregazila „Borac“ u Banjaluci.
Zašto je iko iz Republike Srpske uopšte igrao taj košarkaški kup? Zašto je igrano u Banjaluci? Što će himna „BiH“ u Banjaluci?
Šta sport Srpske ima od toga što učestvuje u takvim takmičenjima? Ima poniženje od strane sarajunitarista.
A Srpska ga, svejedno, finansira. Onda je bolje da ga i dalje finansira, a da se ne igraju bih kupovi i prvenstva. Ne samo u košarci.
Imamo optužbe da se FK „Borac“ namještaju utakmice kako bi osvojio prvenstvo ispred „Zrinjskog“. A „Zrinjski“ došao u Banjaluku i odigrao ko mi rekreaciju.
Što će nam takva optužujuća poniženja?
Svaka liga Republike Srpske izazvala bi veću posjetu gledalaca.
Sport nije u ustavnih deset dejtonskih zapovijesti.
„BiH“ nema nadležnost nad sportom.
Kobiva, pitanje je ko će predstavljati „BiH“ u evropskim takmičenjima. Nek predstavlja ko oće. Vratnik.
Jebala vas himna koja nema državu i država koja ima nijemu himnu.
