Piše: Rajko Vasić
Dvjesta hiljada duša je bilo na skupu opozicije u Banjaluci – 200.000.
Liječite ih. Nemojte im umanjivati njihove laži.
Taj veliki broj posjetilaca skupa, jedino što je bitno praznoj politici.
Skup je bio fenomenalan, kakva je opozicija.
Bez velikih stranaka i njihove dobre organizacije, ne može biti velikog političkog skupa.
Na fudbalsko igralište, koje ima sedam duluma zemlje, može da stane 28.000 ljudi. Četiri na kvadratni metar. To je kao u madridskom metrou, kad se završi utakmica na Vanda Metropolitano. Jer je tu polazna, krajnja, stanica.
Na skupovima nema takve gustine. Samo momak i cura stoje tako pripijeno.
Prostor ispred Boske je veoma mali. Nešto veći od dva šesnaesterca. Kao i dio ulice sa četiri trake ispred tog prostora. Ispred same bine je bila gustina 3/m2, i to je nekoliko desetina kvadrata. Sve ostalo je bilo uobičajeno.
Pričati o 10.000, 20.000 i više posjetilaca, tabloidno je.
Opozicija, svejedno, treba da bude oduševljena brojem posjetilaca.
Nu.
Odmah treba da obavi četersnicu. Zbog njihovih lica.
Negdje sam ranije analizirao političke skupove na kojim sam vidio da će SNSD izgubiti. I to odmah rekao. Pa ću, za ovu priliku, samo, reći:
- Najmasovnija struktura ljudi je bila mlađeg srednjeg doba. To je amorfni sloj urbane levitacije, novi priliv stanovništva. On je nesiguran što je otišao iz ranijeg boravišta a nesiguran tu gdje je došao. Njegova latentna zabrinutost vidi se na njegovom licu i on je na skup došao suštinski nezadovoljan sobom, misleći da je to nezadovoljstvo vlašću. Ali nije u to baš siguran. Niti je siguran da opozucija ima neku ponudu. Došao je samo da vidi. Ko ujutro, na kavu. Donio brige i odnio brige.
- Iznenađujuće malo je bilo mladih ljudi.
- Na licima nema optimizma. Nema političke pobjede bez optimizma. Optimizam znači uvjerenost u ponuđeno rješenje.
- Nema porodica na skupovima. Sa djecom. Bez njih, svaki skup je skup političkih lelemuda.
- Skup na Mrakovici, kojeg je, skoro, organizovao SNSD, skup je koji spada u skupove inercije. A bio je višestruko optimističniji, bliskiji, porodičniji, nego skup opozicije u Banjaluci.
Opozicija treba da bude presrećna. Dobila je punu vreću brašna za šaku klikera. I ne shvata da je ubila ljude u pojam.
Njena razjedinjenost je razjedinjenost službi koje stoje iza nje. Već danas se u prvi plan guraju Trivićka i Vukanović. Ko da ih, SDS/PDP, neko namjerno ukopava.
Praznina koju je ponudila, u programima, u idejama, u rješenjima, u odlučnosti, garnirana je pojedinačnim igrankama jahaćeg Balonačelnika, Kukuvukanovića, Trivićke… a sve je začinjeno izlaskom Jašarice na binu.
Opoziciji neko mora da objasni da se radi o državi. Državi Republici Srpskoj.
A ne o okupljanju za perušanje kuruza.
