Piše: Rajko Vasić
Čitavi kordoni međuzaja, u BiH, i izvan BiH, misle da je glavni problem unitarne BiH, funkcionalne BiH, muslimanske BiH… Radovan Karadžić. Pa, onda Biljana Plavšić. I na kraju, Milorad Dodik. Za Dodika su najduže mislili i ništa nisu smislili.
Nepravna operacija ne može da se osloni na bilo šta. Jednostavno, nemoguće je da neko drugi osudi i ukloni predsjednika u državi, Republici Srpskoj, koja ima svoj ustav, svoj parlament, svoje izbore, svoje zakone…
Nu.
Dodik je uklonjen, ali ostaje glavni problem. Glavni problem je Republika Srpska, Srbi, Ustav BiH, Dejtonski sporazum.
Da li će „BiH“ imati takvog visokog predstavnika, neregualrnog ili regularnog, da će moći da poništi sve to? Dabome da neće. Germanska protuva Šmit posljednji je na tom mjestu. Ali to ne znači da će se „BiH“ vratiti na vrijeme prije njega, kad on ode.
„BiH“ je pošla nepovratnim putem. Tu su je gurnuli svi oni koji su podržavali Šmita, slagali sa njim i sve očekivali od njega.
Da je Dodik uklonjen prije deset godina, ili malo više, SNSD bi se uzdrmala ili raspolutila. Sada, to nije u sferi realnosti. I opozicija je, od tada, umjesto da se izgradi, iskopnila i olinjala se, samo brabonjci zvrče po njoj.
Opšti izbori sljedeće godine izgledaju kao posljednja šansa duboke EU i sarajmuslimanskih unitarista. Ali, nisu.
Moguće je da se u Srpskoj izvede rumunski ili moldavski scenario. Za to je potrebna mnogo veća logistika, ovdje, nego što je imaju. Rumunija je potpuno dio EU. O Srpskoj nema ko da donosi takve odluke i nasilje, kakvo je pretrpila Rumunija. Moldavija nema nikakvu zaštitu i manipulacija je lako izvedena.
Moguće je stvoriti neku manipulativnu predstavu, tipa Davida ili „Novosadske nadstrešnice“. Pola godine prije izbora. Moguće je, ali nije realno. Jer, kolektivna politička svijest je istrošena na suđenje i eliminaciju predsjednika Republike Srpske. Taj cijeli proces osuo je dobar dio glasova „protiv“, na kojima je živila opozicija. A i to, samo u Banjaluci.
Moguće je da se opozicija nekako ujedini. Moguće je, ali dva ljevaka nikad nisu držali plug u brazdi. Da je opozicija politički ujedinljiva, barem jedna od tih stranaka bi od 2005. izrasla u veliku, ili relativno veliku. Niti ima šta da naraste jednu stranku niti ima šta da ujedini opoziciju. Kojoj, i kad se ujedini, opet treba rast. A za rast treba političke program, lider i vrijeme.
Moguće je da se koaličići oko SNSD-a, poslije izbora 2026, ospu i raspu ko loše zamiješene šape. Ali, za to treba jak magnet u opoziciji. Njega nema. Mrve ne čine kru, i kad ih skupiš u pregršt.
I, na kraju, moguće je da neka od opozicionih stranaka, poslije tih izbora 2026. priđe SNSD-u i uđe u vlast.
Opšta ćutnja šmituraka ovdje i turaka tamo, čuju se samo srpski nihilisti, ne uliva nadu u neki po njih optimistični izlaz iz neprava kojeg su organizovali protiv Republike Srpske.
