Piše: Rajko Vasić
Neki padaju, ne mogu se zaustaviti. Niko se ne uspinje, ne mogu se pronaći.
To nije iznenađenje. To je posljedica sistematskog destruktivnog djelovanja od potpisa Dejtona u Parizu. Ako stalno rušiš, kad-tad će ti nestati ideja, mogućnosti i izlaza.
Više puta sam pisao da na političkoj sceni sarajmuslimana nema ništa.
Činjenica da još bivstvuju ostaci dinastije Izetbegović, uporedo sa kolonama iz Centralnog komiteta SK BiH, objašnjava sve i sugeriuše da nema nikakve mogućnosti osim dići ruke od svake analize.
Danas je Termin Nikšić, jedan od onih Lagumdžijin cekajaša, podnio neku krivičnu prijavu protiv Sebije Izebegović. Nisam gledao o čemu se radi. To je bespotrebno činiti, jer Sebija je koncentrisani uzorak ponašanja sarajevske političke scene. I svake scene uopšte.
Sarajevo tako živi. To svi rade.
Razumije se da je to u borbi protiv povratka SDA i Izetebegovića u kandidature, jer ako nema Izetbegovića, ostaje više glasova za manje muslimanske aktere, pa i za nekog Komšića.
Da li napad na Sebiju može da spriječi sina Bakira, nije potrebno pitanje. Ako budu htjeli da ga kandiduju, kandidivaće ga i pobijediće.
I u takvoj situaciji, to je propast za dejotnski tronožac.
Bakir Izetbegović ne umije, kao i svaki sarajmusliman političkog toka, da razgivara sa hrišćanima, da gradi neku labavu dejtonsku BiH… To ne umiju ni ovi koji su sada instalirani, Bećir i jarani.
Stanje sarajevske političke scene, sarajevskog političkog kruga, sarajmuslimanske političke optike, neće se promijeniti. Ići će samo strmu.
Zato to treba da bude signal Srbima i Hrvatima, Republici Srpskoj i Herceg-Bosni, da gledaju sebe kroz dejtonsku optiku.
Te dejtonske naočare djeluju malo zastarile i demode, ali se kroz njih najbolje i najbezbolnije vidi budućnost Srba i Hrvata na području naseobine BiH.
