Piše: Rajko Vasić
Srpska demokratska stranka je u beskoordinatnom stanju. Organizacionom, političkom, nacionalnom. Nema jasne vertikale, horizontale i orijentire.
Po više pravaca, preko Republike Srpske, ona je u debalansu, neravnoteži.
U Banjaluci, SDS ne postoji.
To je pretkorak nestanka. To je, samo po sebi, velika opasnost, koja rađa novu – onu u činjenici da je najjači prisarajski SDS, probosanski.
Vještačko teritorijalno šaranje sa predsjednikom stranke donosi dalji pad. To je pokazao slučaj predsjednika iz Teslića.
Izbor predsjednika iz probosanskog dijela bio bi još pogubniji. Probosancima odgovara da je predsjednik SDS-a odnekle, a ne iz njihovog kraja.
Banjalučki kandidat SDS-a dobio je dvjesta hiljada glasova, što nema nikakve veze sa stvarnošću, ali može da zavara i da SDS dalje odvoji od zemlje.
SDS danas postoji u raznim grupama, po nekoliko osnova – odborničkim, poslaničkim, prisarajskim, bijeljinskim… To nije moguće povezati u jedan organizacioni i politički komapkt, jer zahtijeva oduzimanje mnogih pozicija mnogima, koji su ih mukotrpno izgradili uz pomoć članstva u SDS-u, ali i mimo stranke. Zahtijeva mnogo novih aktera kojih nema.
SDS više nije takav da se može očekivati dugoročno psihološko i stvarno polučenje neke koristi, a niko ne želi da utroši pet ili deset godina u stranku za koju nije siguran da će mu vratiti na bilo koji način.
Novi predsjednik SDS-a, dakle, nema uslova da podiže, gradi i širi organizaciju, stranku, da uspostavi mukotrpnu i dugoročnu vezu sa članstvom, već će protiv sebe imati većinu onih koji su se pozicionirali i zadovoljni su tom trasom kojom idu.
Novi predsjednik će pogoršati stanje organizacije i oslabiti političku moć SDS-a.
Zato je bolje da ne izaberu predsjednika. Neka se, samo, kandiduju kad treba i zašta treba. Duže će trajati.
