Piše: Rajko Vasić
Primitivna kolektivistička platforma okupljanja jedne velike nekalibrisane grupe koja se temelji samo na vjeri, kompleksima prošlosti i nerealnim manipulacijama, a ne na naciji, teritoriji, jeziku, kulturi… proizvodi brojne posljedice unutar grupe i u odnosu na okolne terijalne nacionalne kolektivitete.
To se, u nekoliko dana, pokazalo kod Stoca i u slučaju murala generala Mladića, u Banjaluci, Foči i Nevesinju. Prethodno je neki ludak pozivao hiljadu vjernika da idu da klanjaju na javnom mjestu u nekom čisto hrvatskog gradu.
Podanička svijest prevjernika, što muslimani u „BiH“ nose generacijama, i bez obzira koliko je to davno bilo, to se ne može izbrisati, već stvara sve novije i razornije grupne i pojedinačne komplekse antiegzistencijalizma, funkcioniše na prisustvu okupatora, gospodara, njegovih poluga vlasti a ne vlastitih, njegovih sudova, njegovih pravila, procedura i morala.
Zato „BiH“, muslimani „BiH“, žive na presudama Haga i neustavnog Suda BiH.
To je jedna priručna primitivna vezivnost tog kolektiviteta, koja daje privid i nacije i „naše Bosne“ i „države“… a niđe ništa.
Vezivno tkivo Bošnjaka, što bi trebalo biti naziv za naciju, presude su Srbima za ratne zločine. Svakodnevno, već decenijama, muslimanska javnost trijumfalizuje zapadne farse sa Sudom u Hagu i sa neustavnim Sudom BiH.
Ta javnost, zajedno sa tim sudovima i tuži i sudi i presuđuje. I operiše pojmovima zločinac, počinilac genocida… Što je razumljivo. Kad nemaš svoje heroje, traži tuđe zločince. Poštene i časne, tuđe aktere, proglašavaš zločincima i naturaš im čin genocida, kako bi to stvorilo naciju.
Muslimani Saraj-Čadora, uz pomoć zapadaša, Ingleza i drugih, njihovih ovdašnjih ćumeznih izaslanika, neprestano optužuju Srbe za veličanje generala Mladića i Radovana Karadžića. Oni se, tako, pretvaraju u sokačku jetrvu i neprestano upiru prstom u tuđe dvorište. Eno murala.
Taj amorfni kolektivitet vjere, žrtve i laži, ne može da shvati da su Srbima heroji srpski heroji. Tokom cijelog postojanja. Bez obzira šta su drugima. I kakva je percepcija drugih o srpskim herojima. I to se nikada neće promijeniti.
Samo onaj ko se branio u krvi, ima heroje.
Krvožednici uništenja Srba i osvajači njihove zemlje, ne mogu da imaju heroje.
