Piše: Rajko Vasić
Dabogda te zvala Američka ambasada.
Dabogda bio glup ko američki ambasador.
Dabogda te stigla dobrota iz Američke ambasade.
Dabogda pušio u Američkoj ambasadi.
Dabogda ti samo Američka ambasada bila na sarani.
Američka ambasada, gdjegod može, koristi samo dvije alatke – silu i izmećare.
Gdje je više izmećara, vidljiva sila je manja.
Izmećari su posebna vrsta i ima ih u svakom narodu. Mnogo ih ima kod Srba. Premnogo. Predugo. Kod sarajmuslimana nema ih mnogo, svi su. Drugi, takođe imaju te osobine, ali to rade uglađeno, bijele rukavice i to, nakoljenice da ne modre koljena…
Stoga američki ambasador tako dobro uspijeva u Saraj-Čadoru. Stoga može da bude glup ko noć. Da muslimansku sirotinju raju vara budalaštinama da imaju državnu imovinu. A raspolažu sa 23% teritorije. Što im je ostalo od Alijine žrtve mira za BiH.
Vrhunac ustavnosti i tumačenja Dejtonskog sporazuma jeste uputa da se vidi šta je o nepostojećoj državnoj imovini rekao neki trećerazredni drkadžija iz američke administracije.
To je ponižavajuće. Za muslimane u BiH. Ponižavajuće da na tim i takvim postavkama temelje „državu“. A radi se o krugu dvadesettrojke.
Samo me strah da nekoj budali, američkoj budali, ne padne napamet da kaže da je Panonsko more njihovo i da pripada državi BiH. Crtica Saraj-Čadoru.
Poniznost sarajmuslimana i nepokorljivost Republike Srpske diktiraju ponašanje američkog ambasadora. Njemu nije pala kašika u med, kao američkom ambasadoru u Beogradu.
Noću, kad ostane sam u sobi, i ugasi, svjetlo, Marfi se prodere u plafon: Zar samo ja moram da budem američka budala na Balkanu?
