Vasko Popa – jezički čudotvorac

97
Foto: SANU

Jedan od najvećih srpskih pjesnika Vasko Popa (1922-1991), član Srpske akademije nauka i umetnosti i najprevođeniji srpski poeta u drugoj polovini 20. vijeka, umro je 5. januara 1991. godine.

Popa je nazivan jezičkim čudotvorcem i posljednjim velikim originalnim pjesnikom.

On je napisao zbirke pjesama: „Kora“, „Nepočin-polje“, „Sporedno nebo“, „Uspravna zemlja“, „Vučja so“, „Živo meso“, „Kuća nasred druma“ i „Rez“.

Čuvene su i njegove antologije narodnih umotvorina „Od zlata jabuka“ i poetskog humora „Urnebesnik“.

Popa je rođen u Grebencu, kod Bele Crkve, kao Vasile Popa. Po etničkom porijeklu bio je Rumun.

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vršcu. Poslije toga, upisao je Filozofski fakultet u Beogradu. Studije nastavlja u Bukureštu i Beču.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je zatvoren u njemačkom koncentracionom logoru u Zrenjaninu (tadašnjem Bečkereku).

Nakon završetka rata, Popa je 1949. godine diplomirao na romanskoj grupi Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Prve pjesme objavljuje u listovima „Književne novine“ i „Borba“. Popina prva zbirka pjesama „Kora“, uz „87 pesama“ Miodraga Pavlovića, smatra se početkom srpske poslijeratne moderne poezije.

Ta knjiga pokrenula je rasprave književne javnosti i ostavila veliki uticaj na mlađe naraštaje pjesnika.

Slaganjem usmenog nasljeđa, igara i zagonetki, Popa je stvorio poseban pjesnički jezik moderne srpske poezije.

Vasko Popa je jedan od najprevođenijih srpskih pjesnika, a i sam je prevodio sa francuskog jezika.

U Vršcu je osnovao Književnu opštinu Vršac i pokrenuo neobičnu biblioteku na dopisnicama, nazvanu „Slobodno lišće“.

Umro je u Beogradu i sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.

Poslije smrti Vaska Pope, u njegovoj zaostavštini pronađena je nedovršena knjiga pjesama „Gvozdeni sad“, zatim nezavršena cjelina „Lepa varoš V“, kao i krug od pet pjesama pod zajedničkim naslovom „Ludi Lala“.

Vasko Popa je prvi dobitnik Brankove nagrade za poeziju, ustanovljene u Sremskim Karlovcima u spomen na Branka Radičevića.

Dobitnik je „Zmajeve nagrade“, austrijske državne nagrade za evropsku književnost, nagrade za poeziju „Branko Miljković“, te književne nagrade „Skender Kulenović“.

Njemu u čast ustanovljena je nagrada „Vasko Popa“.